Naravno da ce Bogdanovic i svaki drugi reci da mu je pomogao, da mu je ovo, ono ..... ali kad se dogodio onaj odvratni  i nasilnicki incident Bogdanovic je izjavljivao da mu je dugo trebalo da se oporavi, da je bio u soku, isao psihijatru itd. Da se ne pravimo blesavi bilo je toga jos i javno a tek nejavno. Sve pet covjek umro i naravno o pokojniku samo dobro. Slazem se da bi Bogdanovic kod bilo koga postao igracina kao i ostali. Trener moze prepoznati  dobrog igraca, dati mu priliku, pokusati popraviti neke nedostatke, istrpiti ga...ali napraviti ipak ne. To je zapravo los termin. Da bi se nesto napravilo presudan i najvazniji je dobar materijal igrac jer bi se  inace radile tvornice za pravljenje igraca. 😀

A ništa, ukinut ćemo trenere jer igrači postaju igrači i ljudi sami od sebe. Tek kad umru, igrači im izjavama podilaze. Treneri su tu samo da zovu time out da se igrači odmore, popiju malo vode i međusobno dogovore. Lijepo.

Toni Torbarina ni jedan mikron nije manje predisponiran za biti ozbiljan igrač od Save Drezgiča dapače ,usudio bi se reći da ima elemenata u kojima je isprid.

E sad dokud će stići jedan a dokud drugi to je tema za struku?

Da prekinemo ovu raspravu i cestitamo Splitu na pobjedi, bravooo.

Odlicne vijesti iz Beca.Ima jos nade za dva kluba sljedece sezone u ABA ligi.Pa neka SN i TP pisu onda "ode radosti". 

Oprosti, ali ovo je glupost. 

On je tad radio čuda sa Partizanom. Nije to bilo "one hit wonder", pa da možemo govoriti o slučajnosti. 

Imao je brutalan kontinuitet i često je imao jedan od najskromnijim budžeta u Euroligi. 

Sa takvim budžetom, on je godinama rušio velikane, uglavnom sa domaćim igračima i pokojim strancem. 

O njegovoj trenerskoj kvaliteti najviše govori činjenica da je gotovo svaki stranac pod njim igrao odličnu košarku.

Lauvergne, Vesely, Westerman, Aleks Maric, Gist, Roberts, McCalleb... itd...

Jučer Vanja Marinković kaže da je on uvjerljivo najbitniji trener u njegovoj karijeri, slično su govorili mnogi drugi srpski igrači koje je vodio.

Svesti sve na "svaki dobar igrač će pod bilo kojim trenerom uspjeti" je travestija od izjave.

Obožavam kad se oko kompleksnih stvari šank filozofi postave kao da cijeli svijet čeka samo njihovu poslanicu i Jedinu Istinu. Još posebnija je činjenica da sude o stvarima koje su vidjeli jednom na televiziji i, ovo je Kuki odlično detektirao u više navrata, nakon toga prešaltali program na grčki rukomet, švedsku odbojku, turkmenistanski hokej i slične razbibrige. Pritom, jer vide samo Duletovo hvatanje Bogdanovićevog vrata, niti u primozgu ne uzimaju u obzir trenažni proces, vrijeme i znanje uloženo da bi se nekog dovelo na određenu razinu, a taj u ključnom trenutku pretakanja uvježbanih shema na parket doživi brainfart jer mu je u brainfartu komforna zona. Pa trener u sekundi mora reagirati jer ako to ne napravi, ode u nepovrat svaka šansa za postizanje nekog željenog rezultata. S jedne strane deklarativno dobar dio sudionika ovog podforuma želi neke uspjehe, bilo naših klubova, bilo reprezentacije, bilo pojedinih košarkaša. Ali po mogućnosti da se ne povrijede ničiji osjećajčići, frizurica ili outfitić. Ne može tako momci, ako želiš napredovati moraš nekad istrpit bol, fizičku ili mentalnu. Dule je jedan od posljednjih koji je mogao koliko-toliko (sigurno je pod utjecajem svojih mentora iz faze debelog socijalizma išao više na stranu batine nego mrkve) balansirati između postizanja vrhunskih košarkaških rezultata - u odnosu na budžet - i rada na razvoju ljudskih vrijednosti svojih igrača. Ali šta oni znaju pored vrhunskih dijagnostičara sa šanka. Ma da je bar sa šanka, to bi značilo da ponekad izađu među ljude. Ovo je teški kauč.

Nek si ti lupio palac gore s drugih svojih profila da si podebljaš reputaciju, najsijači.

Oprosti, ali šta ti nije jasno?...Da pravi igrač će uspjeti bilo gdje, možda godinu dvije kasnije, ali doći će sve na svoje, pogledaj kod nas nogomet, onda ispada da su Srećko Bogdan i Josip Kuže(pokoj im duši) stvorili pola Hrvatske nogometne repke od Modrića, Eduarda, Ćorluke, Lovrena i još mnoge, sve su ih trenirali u tim godinama u Inkeru i Dinamu, lokalni treneri sa mnogo poroka kojima je HNL bio vrhunac, pravi recept za katastrofu...