Nije prvi put da na ovim prostorima nešto slično događa.

Davnih godina trener Lazar Lečić je izašao na teren sa šestoricom igrača u službenoj međunarodnoj utakmici (možda kup Radivoja Koraća) i odigrao nekoliko napada i obrana. Mislim kako je on to namjerno napravio radi druge njegove zgode:

Rabotnički nije imao puno visokih igrača (maksimalno dva) a pogotovo nije imao puno dobrih.

Kada je Lečiću, u prvom poluvremenu međunarodne utakmice, prvi centar dobio četri faula, u svlačionici su mu obrijali brkove i obukli dres s drugim brojem. to je savršeno funkcioniralo do završetka utakmice.

da su mu obrijali brkove na poluvremenu 🤣

Bio je članak u nekadašnjem časopisu "Košarka" o Lečiću i njegovim "zgodama", uključujući šest igrača i brijanje brkova.

Bila je i jedna zgoda kojoj sam u živo prisustvovao, protiv Dalvina u Splitu, jedine sezone kada je Dalvin nastupio u prvoj Jugoslavenskoj ligi.

Rabotnički je igrao gustu utakmicu a Dalvin do tada još nije imao pobjedu. Temperamentni Lečić se stalno ustajao s klupe i pritiskao suce. Publika je bila jako blizu a izmervirana starija gospođa, s trajnom, izvadila je sklopivi kišobran iz torbe (večer je bila kišna) i počela udarati Lečića po glavi, ludilo.

Lečić se smirio, milicajci su smirili gospođu da mirno sjedi a Dalvin je pobijedio i to mu je bila jedina pobjeda u ligi.

Mala Ceda u gostima skinula Široki. Imao sam upaljeno sa strane. Kroz cijelu tekmu Ceda u vodstvu, osciliralo od +3 do  negdje +14. Šteta za koš razliku u prvoj tekmi protiv Ilirije, dosta nedostižno mi se to čini. Valjda neće utjecat.

Žalosno je što hrvatsku ekipu ne prenosi hrvatska arena, a srpska i slovenska ju prenose. Ogromna razlika je između srpskih i hrvatskih komentatora. Čovjek je napravio domaću zadaću i zna sve o svakom igraču. Nešto što od naših komentatora za naše igrače možemo samo sanjati. Pretpostavljam da je to kod njih na ipak nešto višoj i profesionalnijoj razini

Ja sam na Arena bosanska 6...ali mi štekala konstantno

Ha, ha... Da, to se zove iskreno navijanje. Dalvinu je to bila mislim jedina pobjeda u prvenstvu, a Gripe su im bile pune ko šipak svaku utakmicu. Takvu podršku teško je danas zamisliti i nekim "velikim" klubovima. Bila su to puno iskrenija i romantičnija vremena. 

Svašta se moglo vidjeti i doživiti tada u dvoranama. Lazar je bio simpatično temperamentan trener i omiljen gdje god došao. Ali to su bila zlatna vremena košarke, kad se košarka pratila, dvorane bile pune, a djeca na igralištima se poistovjećivala sa tadašnjim zvijezdama. 

Pogledo Široki-CJ, važna pobjeda Cedevite Junior.

Sly je puno bolji za ekipu od Tahja i kada su zajedno to baš izgleda kao da jedan drugom smetaju, Sly lošije igra kad je Tahj u igri, a onda i ekipa nema koristi od niti jednog.