kakve to ima veze sa narednom sezonom 

Covic im je dao ponudu koju ne mogu da odbiju cim je svih 12 glasalo ZA. 

Zbog velike kosarkaske tradicije bi volio da Borac udje u Aba ligu. Ali s druge strane je sramotno da Srbija igra sa 5 klubova u ligi od 12, a prema statutu lige koji su ukinuli prije par dana, pripada ih 3 mjesta jer se s losim koeficijentom nisu izborili za 4. momcad.

Kad izađu financijska izvješća svih klubova tako da možemo vidjeti kako tko posluje, onda možemo pričati o normalnoj ligi.

Ovo gdje Cibona duguje svima živima, Partizan dužan prek 6 milja eura (2015.), Zvezda navodno isto par milja eura itd. nema smisla i ne kužim uopće zašto je bitna ova liga osim da si neki lokalni moćnici tepaju kako igraju ili će igrati u EL

Vlasnici lige su klubovi. Ako pojedinac ima više od jednog kluba u istoj plus klubove koje je "zadužio" ostankom ili ulaskom u istu, onda se definitivno moć donošenja odluka oko funkcioniranja lige opasno koncentrirala, po starim demokratskim načelima naših naroda i narodnosti. Ili npr. konkretno, ako se sutra oko neke odluke recimo poklopi interes Miška i Čovića, koga će njih dvojica još za to pitati. Samo to sam htio napisati. O drugim klubovima van Hrvatske nisam ni razmišljao i boli me organ za njih.

Prosirice se liga cim Cibona stane na noge ko Zadar i Partizan, liga se smanjuje jedino kad su klubovi nesposobni da vode biznis. 

Ovako kad je manje klubova dele veci iznos, koliko ono od TV prava samo, 1.3m+ godisnje.

Da se vratimo "mome" Sinju, predratni Sinj je ekonomski bio kao Zadar danas, a sadašnji Zagreb kao predratni Zadar. Dakle ekonomska baza je jako bitna, to znamo. Drugo, ima nas skoro milijon manje. Treče, popularnost košarke je spala na nivo ranih šezdesetih. Četvrto, i največi mrzitelji bivše države, priznaju da je onda bilo ni četvrtina kriminala kao danas. 
Kako uz te činjenice zaustaviti pad interesa za košarku i promijeniti smjer u pozitivu. A spas je u pozitivnoj klimi a ona se stvara kada čovjek vidi napredak od barem 1 milimetra mjesečno. Ako umišljaš ili si svjedok urušavanja institucija države onda je teško naći pozitivan impuls koji će čovjeku dati energiju da krene u borbu za bolje sutra. A treba upravo u takvoj situaciji zapeti, svatko prema mogučnostima i poziciji. 
Plenki se lako uz večeru može dogovoriti-Tedeskiju dade 10 milja eura iz sponzorskih firmi i eto Cede u Euroligi. Ali problem nećemo riješiti, nećemo ni ako ne igramo "Šabanicu", i ako igramo samo A1, i ako igramo bilo koje kupove sa deset predstavnika. Odgovori na naše probleme znamo svi mi, pitanje je jedino hoćemo li to sebi priznati.

12 od 12

Zasto Partizan, Zadar, Cibona, Cedevita jedu iz ruke Covicu i Misku, ili su nesposobni ili imaju koristi.

da je bilo 10 / 2 ili 8 / 4 ne bi doneli ovakvu odluku juce jer nije jednoglasno.

xy puta sam ti pokušao objasniti, ali bojim se da kod tebe nema košarkaške širine da izmještaš stvari iz trenutnog konteksta.

Kako su te izolovane lige funkcionisale od 1992 do 2003. tako bi mogle funkcionisati i sada, nema nikakve posebne filozofije. Vodeći klubovi bi morali smanjiti svoje budžete, ali posle nekog vremena bi povratili sadašnji kvalitet jer bi dobili jeftina a formirana pojačanja iz domaće lige.

Kao što se u fudbalu Partizan i Zvezda mogu pojačati iz Spartaka i Čukaričkog, tako bi se i u košarci mogli pojačati iz Vršca i Dinamika. Kada bi Vršac i Dinamik imali motiva da ulažu i sastave kompetetivnu ekipu, znajući da imaju dovoljno jakih utakmica u sezoni da mogu staviti cijenu za svoju ulaznicu, da mogu izaći pred potencijalnog sponzora sa planom, ili pred dobrog igrača sa programom.

Ovako, ti klubovi su prepušteni takmičenju bez zvučnih utakmica i naravno da neće da se cimaju da prave kompetetivne rostere.



Tvoja analiza kako u sadašnjem trenutku ABAši pobjeđuju ostale sa 20+ (a i tome bi se moglo štošta prigovoriti, Zvezda i pola ABAša pobjeđuje istom razlikom) govori da ne možeš anticipirati nikakav plan dalje od današnjeg dana.

I milion puta pitam kako to fudbalski savezi ne daju regionalnu ligu, a košarkaški da, i u čemu je razlika. I tu se vraćamo na razliku između FIBA i UEFA i tih uticaja.