makina je napisao/la:
E moj POPe ti koda si se pri par uri vrnija vremenskin strojen iz proslosti il budućnosti pa ti falu informacje iz sadašnjosti. Ma kojen klubu HKS more išta naredit? Pa svi ti klubovib imal više para da jin mlađekadetski, kadetski, juniorski i seniorski tim skuplja boce po gradu nega da igra košarku. Kakav profesjonalizam prika moj. Odej rič o golon priživljavanju. Toj još niže od amaterizma jere amateri jemaju niki posa i ondak jemaju pare da moru ulagat u svoj hobi kojin se bavu u slobodno vrime.
Vidi cijeli citat
Igrom slučaja sam ostao budan u ovak kasni sat pa ću probati pojasnit.
Gledah odličan dokumentarac na Al jazzerae o pionirima košarke na ovim prostorima nedavno, i jedan priča znao sam da sam uspio doć na pravi put u košarci, da sam postao reprezentativni kandidat, kada sam dobio pravo na 3 obroka u jednom BG hotelu.
Znači to je bilo krajem 50ih/početkom 60ih, bilo je teško doba zemlja se gradila i dobar pojačani obrok je dušu dao za za tada amaterske sportaše.
Kasnije smo imali košarkaše koji su bili u nekoj vrsti radnog odnosa s kolektivima koji su sponzorirali klubove, pošto je tobože bio "amaterizam" imali smo poplavu studenata koji su dobivali subvencije, ili kako se veća zvalo, neke naknade za igru košarke od kojih se dalo živjeti, netko od zaslužnijih dobio je stan, lokal...
Još kasnije to je malo olabavilo, pa iako su svi jedva čekali da napune 27mu godinu i šmugnu van te naplate svoj košarkaški kruh, solidno živjeli i u socijalizmu od košarke.
U HR 90ih imali smo velike političke i ine moćnike (i/li njihove ljude) koji su upumpavali (i ispumpavali) lovu u klubove, imali smo mnošto dobrih, kvalitetnih igrača u klubovima koji nisu bili u vrhu, ti ljudi sigurno nisu igrali za đabe kao danas u nekim klubovima HTa.
Danas imamo situaciju da polovica klubova HTa ne može iili neće ispllatiti igračima jebeni državni minimalac.
Ja te pitam kako će neki igrač Hermesa, Alkara ili nekog trećeg neplatiše, ići na trening i posvetiti se napornom treniranju, kad prije podne mora prevrtat kunu, i tražiti šta će pojest.
Imaju li ti igrači barem rješenu pojačanu besplatnu prehranu preko kluba, neki restoran, pa jebemu to ne može biti neizvedivo, kupuju li sami opremu, tenisice...
Šta je sljedeće, hoće li biti kao u onoj priči koju je pričao nedavno Veselin Vujović dok je trenirao neki CG rukometni klub, da je davao igračima na kavu i čokoladice.
E takvi klubovi ne smiju igrati prvu ligu, ako je baš vole neka igraju lokalnu amatersku ligu.
Od takvih klubova HR košarka nema dugoročno ništa, niti kvalitetne košarke, niti igrača, niti interesa, i ovako je loše a oni su dodatna antireklama djeci koja se ne/odlučuju na košarku.