Nema i to je (pomalo) indikativno.

Nedavno je i tu na sportnetu objavljen interview i osim priče o darusafaki, celticsima, ali ni slovca o reprezentaciji.

Asa je govorio o odlasku u Istanbul, ali nakon njegove nba turneje i otkaza posjete Ateni (zbog Simonove ozlijede), o Žižiću ništa. Ne samo što bi nam igrač mjegovog profila legao samo tako, nego što je i prošlo ljeto na jedan ne baš lijep način propustio reprezentaciju. Još jedna eskivaža i mogli bismo dobiti našu verziju Ilgauskasa. Ako bez pogovora sluša Miška, onda možemo pretpostavljati da ga (ni) ovo ljeto nećemo vidjeti u reprezentaciji.

Vidim da je nekim smiješno i zabavno (što je dobro), ali Žižiću bi par mjeseci individualnog rada nakon ljetne lige koju će igrati moglo pomoći da napadne poziciju startera ili barem ozbiljnog rotacijskog igrača u svojoj rookie sezoni.
Hezonji pak, da zaustavi sve glasnija spekuliramja o bustu (ne samo po forumima, nego i stalnim kroničarima u Dailyu) i da se pokuša promovirati barem u pouzdanog rotacijskog u TREĆOJ godini ugovora. Nadam se da ćeš xaviere, uz konstantno ponavljanje "gdje su kriteriji" uvidjeti da im pozicije nisu iste.

Joto, ponavljam još jednom, svi uzimate zdravo za gotovo da će Žižić iduće sezone igrati u Celticsima koji će ličiti na ovogodišnje. Međutim, tu ekipu čekaju ozbiljne promjene i tko zna kako će sve to izgledati i hoće li Ante uopće na kraju završiti tamo.

Celticsi trenutno pod ugovorom za iduću sezonu imaju 10 igrača. Ugovori ističu Johnsonu, Jerebku, Oynyku, Youngu i Greenu. Imaju draft prava na Yabuselea, Žižića, Nadera i Thorntona, a na ovogodišnjem draftu imaju još 4 picka.

Uz to je očito da im u playoffu opet ne ide kako su se nadali i nije isključeno da ih čekaju ozbiljne promjene tako da ne bih prognozirao kako će ta ekipa izgledati iduće sezone.

Ma o.k., poanta nije u celticsima, nego u razlici između Žiže (koji ima sjajno vođenu karijeru, a ni prodaja Lalića, ozlijeda Slaughtera i loša forma Erdena mu nisu odmogli) i Hezonje, koji - za ne vjerovati - u istoj dobi dolaze u nba, a da je omišanin stigao izdominirati regionalnu ligu i sjajno se snalazi u euroligi, dok je dubrovčanin skupljao highlightse, obranu igrao "pod razno", a da ne govorimo o, rekao bih sistemskom, manjku fundamenata na kojima mora pošto-poto raditi ako želi biti KOŠARKAŠ.

Tu se opet vraćamo na ono što sam napisao ne znam ni sam koliko puta. Za mladog igrača kojem je cilj otići u NBA, nema ama baš nikakve logike sa 16-17 godina otići u klub kao što je Barcelona.

Da to mi nije jasno, ... ideš tamo i misliš da ćeš se kao teen nametnut tu jednu godinu , a okružen si iskusnim košarkašima koji doduše nisu bili dovoljno dobri za NBA dok ti misliš nakon 1 godine tamo odlepršat. Pa sigurno će ti to privatno zamjerat.

Čekaj nisam te skuzio.

Prvo nas "grdiš" u prvom postu, a onda u ovom napišeš ono što sam ja želio replicirat (ali sam pročitao sve odgovore prije).

Dakle, Žiža će (po meni) 99% pronaći svoju ulogu gdje god završi jer je jednostavno sjajan, a prostora za napredak ima na pretek, on će već u 10 mjesecu biti puno bolji igrač nego je danas.

E sada koja će to uloga biti ovisit će o masi stvari, a po meni ponajmanje o tome hoće li raditi 2 mj. samostalno ili igrat ljetnu ligu, tome bi dao recimo 10%, a 90% okolnostima (govorim o samom startu njegove NBA karijere). Isto kakav će biti kasnije (za 5-6 godina i gdje će biti teško je reći), teško može biti promašaj jer se vidi šta može i šta zna, a to je puno.

Rekao bi da će biti ala Nurkić sa (čini mi se) sređenom glavnom, a to je jeben igrač.

Uglavnom, ja se sprdam jer sam tužan pa se tako borim s tim. Jasno je meni da bi svakom igraču (u nekoj mjeri) koristio individualni trening, odmor od utakmica, čišćenje glave, temeljita priprema s druge strane isto tako bi mu sigurno koristilo odigrat utakmice protiv vrhunskih centara, u situacijama biti ili ne biti, igrati s igračima poput Šarića, Bogdanovića, (možda) se napunit samopouzdanjem.

Nema tu ili ovo ili ono je bolje, koristit ti može i jedno i drugo. Sve je stvar odluke, ipak postoje neki osjećaji koji bi trebali prevladati, često i ispred razuma.

Moj zaključak je da NITKO nema legitiman razlog odjebat reprezentaciju (osim ako nije veteran ili prošaran ozlijedama), ali SVAKO ima pravo to napravit i prosipat floskule opravdanja kakve hoće i kome hoće.