Zadovoljan sam koliko se to uopće može biti nakon što utakmicu izgubiš. Normalno da nitko ne može biti zadovoljan sa porazom, ali kad vidiš da je netko ostavio sve što ima u tom trenutku - e pa to je to.

Kritiziranje Tomića i Hezonje je, govoreći iskreno i bez rukavica, posao za internetske idiote. Prvi je odigrao jako kvalitetnu utakmicu, drugi je promašio jer je preuzeo odgovornost u želji da svojoj ekipi donese pobjedu... velikog li grijeha.

Ne volim pričati o suđenju, ali dabogda svaki domaćin imao suđenje kao mi večeras. Onda se nikad ne bi pričalo ni raspravljalo o povlaštenom domaćinu. Dva faula na Spanoulisa za po tri bacanja se ne bi sudilo u niti jednoj drugoj dvorani u Europi, to može samo u zagrebačkoj Areni pred ovako mlakom publikom. Pa zamislite da se sinoć igralo u dvorina Mira i (ne)prijateljstva, niti jednom sucu na ovom svijetu ne bi palo na pamet da drugi put pokloni tri bacanja gostu u situaciji kad se utakmica lomi. Naravno da ne tražim da imaš domaćinsko suđenje, tražim samo da onaj koji dolazi na utakmicu na sjedi s prekriženim rukama nego da se uključi i proživi utakmicu te prepozna trenutak kad je potrebno svoju momčad bodriti ili staviti pritisak na suparnika ili suca. Jednostavno ne razumijem kako netko može pratiti sport bez emocije, valjda su došla takva vremena...

Generalno smo odigrali jako dobru utakmicu. Razlike koje život znače među ovakvim suparnicima su u sitnicama. Neka to bude jedna ili dvije sudačke pogreške, neka ti Spanoulis saspe tricu preko ruke na isteku napadu i u potpuno bezizlaznoj situaciji sa osam metara koja okreće momentum utakmice, neka Šarić proda jednu loptu a ovi te u nastavku akcije iskontriraju, neka Tomić na jednoj strani promaši udicu a Bourousis zabije nemogući fadeaway... Jebi ga, prejaka je i preiskusna ova Grčka da ne iskoristi takve poklone.

Svejedno, bez najboljeg igrača i još jednog člana petorke, sa prepolovljenom rotacijom na 2/3 odigrati ovako borbenu i kvalitetnu utakmicu protiv suparnika koji je sami vrh europske košarke je za naklon i pljesak. Ja sam to i napravio na kraju utakmice, dao sam priznanje borbenosti svih naših igrača, a internetski seratori slobodno mogu nastaviti srati.

Znam da će poraz ostaviti malo traga, ali nema potrebe da ga se shvaća fatalistički. Izgubili so od možda najbolje reprezentacije u Europi, mala žal treba da postoji al' treba biti svjestan snage protivnika, prvenstvo je dugo a već sutra je nova utakmica. Pravo natjecanje ionako počinje tek u Francuskoj.