Realnost BH košarke
Nije problem što nam Makedonci skrpiše tridesetak poena dok još i ne shvatišmo gdje se nalazimo, problem je mnogo složeniji. Onaj ko je sve zamutio, neka sada rješava situaciju.
Porazom od Makedonije, u prvoj utakmici finalnog turnira baraža za odlazak na Eurobasket 2007. u Menorci, bh. košarkaška reprezentacija se suočila sa surovom realnošću. Tu smo gdje smo, pomlađeni, oslabljeni, nemotivisani, zašto ne reći, očito loše selekcionirani, u ovom trenutku ne možemo više i bolje.
Nećemo se upuštati u dalje analize, takve stvari treba ostaviti onima koji i treba da vode računa o tome. I kada bismo htjeli, nije red. Toliko podrške, dobrih želja, nerealnih ambicija se moglo čuti u posljednjim mjesecima. Hvaljeni su i oni koji zaslužuju, ali i oni koji to nikad nisu ni trebali biti. Sve zbog atmosfere u selekciji, koja se, predvođena novim selektorom Nenadom Markovićem, toliko željela plasirati na smotru najboljih, gdje nam, realno, tu zasad nije mjesto.
To se lijepo moglo vidjeti u srijedu navečer. Kakva samo smotra polutalentovanih, krajnje nezainteresovanih likova koji kao da su došli na ljetovanje u Španjolsku pa malo da odigraju i basketa. Nije problem što nam Makedonci skrpiše tridesetak poena dok još i ne skontasmo gdje se nalazimo, problem je očigledno mnogo složeniji.
Uoči okupljanja pojedini igrači se sjetiše da im pripreme, a kasnije i nastupi za nacionalnu reprezentaciju, i nisu posebno zanimljivi jer imaju solidne klubove, primanja, žene, djecu... Ionako su se prodali pa čemu se patiti kada je bolje otputovati na odmor. Kasnije se pojaviše nesporazumi, teške riječi, otkazi.
Na red dođoše i pripremni susreti sa univerzitetskim, studentskim i srednjoškolskim selekcijama, što će se kasnije pokazati da je nedovoljno. Kad se činilo da je to kraj problema, udariše Bugari, a Mađari zaključiše priču.
Kad se bolje razmisli, pobjeda Makedonaca i nije neko iznenađenje. Spremali su se i sve podredili utakmici sa našom selekcijom i pošteno došli do trijumfa. S druge strane, naši košarkaši (ne svojom krivicom, naravno) gotovo pa sa aerodroma utrčaše u salu da igraju utakmicu. Jako neozbiljno, ali ne može poslužiti kao opravdanje. Da su pravi, kao što nisu, snašli bi se da ih izbace sa Mjeseca.
I, eto, čemu vrijeme, tome i vakat. Treba početi sve iznova, sa novim sposobnijim (iskusnijim) članovima stručnog štaba ili sa istim, svejedno je. Neće tu biti velikih promjena u budućnosti, osim ako ne budemo imali sreću pa da se rodi pokoji vanserijski talenat, koji će biti u stanju opstati i izrasti u nešto, pored nezainteresovanih i neorganizovanih tzv. Klupskih omladinskih škola. Očajno stanje u košarci je samo refleksija društva u kojem svi živimo. – smatra Nermin Mahmutović novinar Oslobođenja.
U čitavoj priči umalo zaboravismo selektora Nenada Markovića, možda i namjerno. Jedan od najboljih bh. košarkaša u posljednjih dvadesetak godina, sa prepoznatljivom karizmom, a, bogami, i prepoznatljivom nervozom, relativno mlad i neiskusan je uletio u čitav cirkus. Nisu ga štedjeli, ali treba biti iskren, zbog ranijih kredita imao je podršku javnosti. U premijernom nastupu nije napravio ništa posebno, ali kako to kod nas biva, narednih dana će biti izvrgnut nemilosrdnim kritikama i kritičarima (poslije poraza njih je najlakše pronaći).
Eto, neka kritikuju, čelnici Saveza kukaju, a mi... Nećemo ništa, niti smo postavili selektora Markovića, niti organizovali pripreme. Ionako rade šta hoće, kao i uvijek do sada. I nemojte se sekirati, brzo će se sve ovo stišati, ali oni u KS BiH to iz iskustva znaju, zar ne?
sportin.ba