Nisam pročitao ni jedan post na ovom forumu di je itko rekao da je Babo bolji od Tonija, Dražena ili Dina. Baš ni jedan osim da je Bojanova NBA karijera iznad Rađine. 

Rađa je u NBA ligi odigrao samo 4 sezone u Boston Celticsima koji su tada bili krš od ekipe, uz solidan prosjek od 16,7 koševa i 8,4 skoka po utakmici.

Draftali su ga 89., ali je Dino do 93. odradio još 4 sezone u Bologni pa tek onda otiša preko bare... Kasnio je s odlaskom, kao i Kukoć po meni... a i ozljede su ga jako usporile...

Nba karijera (poeni, staž, dugotrajnost) je ajmo reć plus Bojanu, ali po europskim i reprezentativnima uspjesima nije ni blizu..

Drag mi je naš Babo, ljudina, i mislim da je izvukao maksimum iz sebe velikim trudom i zalaganjem, ali talentom i rezultatima ipak nije ni blizu naših najvećih košarkaša..

Sve vaše kritike za Babu možda stoje, međutim hrvatska košarka ima četiri velikana: Petrović, Kukoč, Ćosić (prva trojica bilo kojim redosljedom) i malo niže od njih Rađa.

Peti se oduvijek tražio i najbliži je dugo bio Gjergja. Činjenica je da je njegova košarka pripadala davno zaboravljenom vremenu pa, iako bi se on prilagodio stilovima u kasnijim razdobljima, pitanje je bi li njegova tjelesna veličina predstavljala problem kad su viši košarkaši postali brži. Možda ne bi predstavljala problem, sjetite se Galisa.

Ipak meni je, danas, sigurniji izbor Bogdanović, kao peti po redu. Razlog je što on, svojim nesavršenim tijelom i isto takvom obranom, dugo preživljava kao član raznih petorki u vremenu ekstra brze NBA, jer ima šut kakav treba svakoj petorci, pa tako i petorci najboljih hrvata svih vremena.

Znam da nisu dobre usporedbe različitih vremenskih razdoblja, ali svi danas govore koliko se više poena zabije u NBA nego recimo 90-tih. Realno i 90tih se igrala jača obrana. 

Pri tome je Rađa u najboljoj sezoni imao 19.7 poena i bio 21 strijelac, dok je recimo Babo sa svojih 21p sada 44.  Uz jače obrane i manje poena generalno Rađinih 19.7 je znatno jače od Babinih 21. Kao i Rađin prosjek poena u 4 sezone.

Dodajmo da je Rađa u toj najboljoj sezoni sa 9.8 skokova bio 11 skakač NBA, u razini Karla Malone-a i još sa 1.5 blokada.

Tako da meni nema dileme da je Rađa bio bolji i u NBA-u, ne samo u cijeloj karijeri.

Što se tiče Babe u petorci najboljih Hrvata svih vremena... ako mi je kriterij da je uspio u NBA i da je tamo skoro već 10 godina, da je cijenjen šuter sa odličnim postocima i da je imao odlične napadačke učinke i u reprezentaciji. Onda je naravno peti.

No s obzirom da gledam više stvari a ne samo napad (i to samo scorerski), da mi je bitan i utjecaj na momčadi u kojima igraš, da je prije teže bilo uopće doći do NBA ili dobiti tamo priliku, onda mi NBA nije toliko ključan u all-time odabir.

Zato su meni prije Babe bitniji sigurno Gjergja, Plećaš, Skansi, a mogao bi naći argumente da su Vujčić, Perasović, Komazec, Nakić bili tu negdje...

Teško je to objektivno valorizirati, jer za dva argumenta za imaš i podjednako argumenata protiv. Primjerice, jedan Vujčić ima više osvojenih Euroliga nego Bojan nacionalnih prvenstava. S druge strane, možeš protuargumentirati sa činjenicom da je Bojan zadnjih 10 godina u NBA i pitanje je što bi bilo i koliko bi uopće toga osvojio da je igrao Euroligu, što je opet u sferi nagađanja. Svi će se vjerojatno složiti da su najbolji hrvatski igrači svih vremena Kukoč, Ćosić i Dražen, ispod njih ide Rađa, a dalje je sve stvar osobnih preferencija i subjektivnih tumačenja, jer koji je to uopće objektivni parametar u rangiranju Vujčića, Bogdanovića, Komazeca, Gjergije, Plećaša…? Ono što je sasvim sigurno jest da je Bojan dokazano sjajan igrač, koji unatoč sveprisutnom skepticizmu oko njega u najboljoj ligi svijeta traje već 10 godina, koji je uvijek pronalazio način da se etablira kao član udarne petorke, koji je svake naredne godine sve bolji, i koji sad već duboko u 33-oj godini života igra možda i najbolju košarku karijere. Sve to su činjenice koje njemu apsolutno idu u prilog i za koje u svakom slučaju zaslužuje duboki naklon. Da li je u TOP 5, TOP 10 ili što god – manje je bitno.

Mogu prihvatiti da su Gjergja, Plećaš, Skansi i Jerkov bili tu negdje.

Da Jerkov, svi ga zaboravljate a dominirao je u reprezentaciji Jugoslavije svojom obranom, igrajući dugo godina u petorci uz Ćosića, Kićanovića, Dalipagića i Slavnića (a to je isto bio Dream team). Ni u napadu nije bio bezopasan i bio je bolji od Jelovca, Knege, Radovanovića i Žižića. Vujčić i Nakić ga nisu dostigli.

Tesko je gledati toliko daleko u proslost. Babi se predvidjala karijera Giriceka ili Rudeza kad je dosao u nba, nije na kraju lose ispalo ako ga se spomnjie u kontekstu top 3-5-10 najboljih ikad.