u Parizu Babo stigo do tocno 10000 poena....zasluzio je cestitke

Sreća da su tad igrači driblali loptu kao ciglu. Pojeo bi sve i zabijao 60-70-80. Euro igrači tog doba pored NBA igrača izgledala su kao djeca, a i u NBA- nisu baš bili vični na lopti sem endema poput Maravića i još ponekog. Također te smješne priče o predispozicijama. Atletičniji je skoro od svakog igrača te dobi. Dovoljno je pogledati još kasnije natjecanje u zakucavanju di valjda nisu bili u stanju naći nikoga da more malo bolje zakucati pa je Kukoču bio protivnik višebojac koji jedva zakucava

E sad naravno ako gledamo u kontekstu vremena sigurno nije ispred Ćosića. Ali isto tako nije igrao sa nekoliko hall of famera već sa Krušlinom, Darkom Planinićem itd...pa da bi ga se tako pdcjenjivalo. Da se sad sastavi ekipa Dončić, Jokić, Bogdanović, Mirotić, Bogdanović Bogdan, a na klupi Nurkić, Musa, Micić, Dragić, Vučević...sve bi poderali. I onda što? 

Bilo bi dobro da se prestane karikirat' sa Krušlinom sa kojim je Babo igrao jedno natjecanje, kao 12. igrač na klupi koji nije ni ulazio. To je presmiješno.

... a zašto je uopće Kruška bio u ekipi da završimo tu priču? Zato jer je frend sa Babom.

Takvim karikiranjem da Babo nije imao suigrače se podcjenjuje sve ostale poput Tomića (jednog od najboljih centara Eurolige i Španjolske), Marka Tomasa (najbolji naš two-way igrač u eri Bogdanovića i igrač sa mudima), Ukića (možemo pričat šta hoćemo ali igrao je odlično i u Euroligi i vodio našu momčad), Šarića (koji mu je donio OI 2016), Drapera, Simona... da ne idem sad u nazad previše. Na kraju krajeva i Darko "spore noge" Planinić mu je postavljao odlične i čvrste blokove i uzimao skokove.

Kad vidim tehničke karakteristike evropskih igrača iz 70-ih, kao da gledam danasnje rekreativce, nivo poluamaterizma i sport koji je tek bio u razvoju. Ballhandling, kreiranje suta, promjena smjerova i sl izgleda losije od danasnje zenske kosarke. Tako je usporeno i ruzno za oko.  Iz danasnje perspektive je nemoguce gledati i uzivati u tome. To sada ima jedino muzejsku vrijednost za one teške fanatike koji vole da pisu istorijske knjige i hronike, ali van te istorijske komponente to nema neku vrijednost sa aspekta lijepote igre, kvaliteta i sl. Babo bi tada sa ovim znanjem bio preozbiljan igrač. Isticati tehniku vodjenja iz tog perioda kao neku nepremostivu prepreku za Babu je komicno.  Naravno bitan je i kontekst vremena i način treniranja koji se tada praktikovao, ali to je tehnicki aspekt cijele priče i njega možemo kontenstualizovati i ne uzimati kao bitan parametar, medjutim ono sto nije kontekst vremena je sporost i atleticizam koji je krasio tadasnje igrače, tako da bi Babo bio sigurno bio jedan od atletski potetniji igrača tada i uklopio bi se kao od sale u tadasnju kosarku sa ozbilnom ulogom. Ljudi nisu svjesni na koliko većem nivou su danasnji igrači od tih i koliko moras imati dobar fizičko-tehnicki talenat da bi se uklopio u moru talentovanih igraača koji bukvalno mogu sve sa loptom. Pored tolikog broja brutalnih napadača Babo je ipak uspio da nadjes svoju ozbiljnu uogu u svijetu kosarke. 

Vjestina i sposobnost danasnjih kosarkasa nikad nije bila veca, bilo bi jako cudno da nije tako. To sto su se trendovi, taktike i sl jako promijenili je stvar ukusa, a ne vjestine. 

Vještina je napredovala, to je istina,  ali ne zato što su današnji igrači talentiraniji, nego zbog razvoja igre u koji su ugrađene generacije prethodnika, metoda treniranja uz raniji početak, bolje ishrane, sportske medicine i brige za tijelo... i nemojte zaboraviti na sportsku opremu. Dajte ovima iz 70tih moderne patike i odmah bi osjetili razliku.

I obično se u ovim šbbkbb raspravama današnje igrače vremeplovom premješta u prošla vremena s današnjim vještinama, pa onda ispadne da bi prosječni ABA centar bio dominantan u 70ima. 'Preselite' tog igrača u prošlost na način da se rodio krajem pedesetih i rastao u istim uvjetima kao tadašnji igrači i ja vjerujem da bi rijetki uopće došli do prve lige.

Isto kao što sam siguran da bi jedan  Đerđa danas bio čudo od igrača da je rođen prije 25 godina. O Čosiću, Kići, Praji i Mirzi da i ne govorim. Oni bi čak i da ih vremeplovom prebaciš u današnje vrijeme, bez ikakvih hipotetskih situacija da su odrastali u istim uvjetima... i daš im par mjeseci da pohvataju nova pravila i priviknu se na nove taktike i ritam, na nove i patike... bili bi euro zvijezde.

Hoću reći, Kića i Mirza bi imali eurostep i step back u roku od tjedan dana, a Kića bi se 'opremio' modernim krosoverima u par mjeseci rada. Krešo bi prodavao dream shake praktički čim bi mu ga netko pokazao....

A Praji čak ni ne treba ništa. 

On bi bez ikakvih učenja 'novih' stvari, samo s novim patikama i privikavanjem na pravila, ritam i taktike, zabijao 30 u prosjeku u Euroligi.