BOŽO MALJKOVIĆ IMA TAJNI PROJEKT SURADNJE SA SPLITOM
Opet ću biti Božo DIOKLECIJAN
JEDAN NA JEDAN
POVRATAK Imam neke ideje, vizije, imam čak i "vezu" u Poglavarstvu, preko mog prijatelja Željka Jerkova. Nešto konkretnije vam ne mogu kazati, iz jednostavnog razloga što uvijek ima ljudi koji su spremni krasti tuđe ideje i projekte. Za nekoliko mjeseci znat će se više o tome
razgovarao Danijel TRUMBIĆ
snimio Ante ČIZMIĆ
Bilo je posve slučajno, ali sa Božom Maljkovićem sjeo sam na razgovor baš na - trenersku klupu dvorane na Gripama, dok smo čekali na predavanje Nevena Bertičevića i promociju knjige Slavka Trninića...
- Jest, baš kao u stara, dobra vremena. Samo, klupa je onda bila na drugoj strani dvorane...
Puno toga se dogodilo, promijenilo...
- Gledam sve te drage ljude, Peru, Tonija, Dina, Perasa... Svi smo ostarili, to mi je nekako prva asocijacija! Jest i dvorana je renovirana, uljepšana, sad je ljepša, ali meni je prije bila draža, intimnija. Što je ostalo? Ne samo uspomene. Ostao je ogromni potencijal, znanje i iskustvo svih aktera u toj bajci sa Gripa i to je zalog za budućnost, da Split više nikada ne živi u problemima kakvi su ga pratili zadnjih godina ...
Sa Gripa ste otišli prije 16 ljeta...
- Da, znam što želite reći. Sve se uistinu promijenilo. Socijalno, ekonomski, politički, samo je košarka ostala jednako lijepa igra. Nažalost i to neki žele uništiti. Danas više nema šanse da se ponove prvaci Europe poput Bosne, Splita, Partizana, Cibone. Danas "Kukoče i Rađe" odvlače u NBA sa 18 godina, prije nego li išta ostave svom klubu u kojem su ponikli. I to je prava sportska tragedija.
Maljković napominje da nije nekakav "anti-Amerikanac", ali...
- Europska košarka danas je postala njihova "fotokopirnica". Zbilja nemam ništa protiv SAD-a, samo, pitam se zašto moramo preuzeti sve američke brandove, od kulture, preko sporta, pa do fast-fooda? Zar nije ljepša i ukusnija naša "spiza"? Tek kad zaglave, poput Clintona, kad mora staviti by-pass, onda priznaju da je to posljedica "brze hrane"...
Europa propada kao loša kopija Amerike
Ima li "izlaza" za eurokošarku?
- Ona Jugoslavija bila je velika, bila je velesila zato jer je imala izgrađenu svoju košarkašku školu, svoj stil. Isto tako i Litva i Argentina. Tko god se svede na puki "printer" američkog basketa, završio je loše. I Euroliga, danas, nažalost, samo je kopija tog sustava, zato se i nalazi u dekadentnoj fazi. Tako ispada da nam ostaje samo plakati nad tužnom
sudbinom, naricati "ajme majko..." Pa kad se isplačemo, potrošimo sve suze, onda valja pronaći nove modalitete rada, zadovoljstva u okvirima tako skučenih mogućnosti kakve su nam preostale.
Mislite li da je sunovrat Gripa zbog svih oklonosti bio neminovan ili se ipak mogao izbjeći?
- Daleko sam od Splita 16 godina i 2500 kilometara, zato bi bilo nekorektno da ikome dijelim lekcije i kritike. Klub se razbolio, sad je važno da ne "popizdi", baš doslovce tako. Nego treba imati otvorene oči i liječiti bolesnika. Kako bi, ponavljam, imao manje problema nego dosad.
Tipični primjer je Roko Ukić, super-talent koji više ne nosi "žuti" dres. Unatoč bogatoj deviznoj zadovoljštini koja je sjela na račun kluba, ostao je dojam kako se sve dogodilo prerano.
- Ne vjerujem da ga itko može više voljeti nego Velimir Perasović. Jer, što Roko bolje igra u Tau Vitoriji, to je i Perasu bolje. Međutim, španjolska liga je užasno teška, naporna, teško se u prvoj sezoni bili snaći i starijim, iskusnijim majstorima košarke... Ukić ima kvalitetu, pitanje je ima li konstantu, to Peras zna bolje nego ja.
Nogomet daleko ispred košarke
Vratimo se "bespućima košarkaške zbiljnosti". Je li Goodyear liga pravo rješenje?
- To je moja davna ideja i s njom se ponosim. Košarka je oduvijek bila sport građanske kulture, uvijek je bila avangarda za sve, ne samo u sportskom aspektu. I Jadranska liga je tome primjer. Sjećam se, eto, kad sam došao u Barcelonu '90, gazda Nunez i trener Cruyff su me pitali da, po košarkaškom modelu, izradim projekt play-offa kakav bi se ponudio FIFA... Danas se i to sve okrenulo, nogomet je daleko otišao ispred košarke.
Regionalna liga ima puno pluseva, ali i minusa, kao nedostatak natjecateljskog izazova.
- Ona se mora i ubuduće sve više dokazivati kao ozbiljno natjecanje. Samo takva bit će prihvaćena u Europi, samo tako dobit će i bolju "protočnost", više mjesta za plasman u Euroligu. To je isto kao u politici: što Hrvatska bude bolje plesala po notama Europske zajednice, to će dobivati veće ustupke i biti ranije primljena.
Što znači biti najbogatiji mrtvac na groblju?
Vidim da ste "zaljubljeni" u Split, ima li izgleda da se uskoro vratite na mjesto trijumfa?
- Moj prijatelj Kolja Mjeda mi uvijek u šali kaže "kad napuniš bisage", dođi nam opet. Bisage su skoro pune, ali nije to moj cilj, ni način života. Ima vrijednijih stvari, što mi znači biti najbogatiji mrtvac na groblju? U Splitu i cijeloj Dalmaciji imam toliko puno prijatelja, barem to nije nestalo svih ovih godina i svih ovih ratova.
Osjećam da između redaka otvarate vrata "come backu"?
- Ne volim davati nekontrolirane, dalekosežne izjave. Međutim, ne krijem da se želim uključiti u projekt revitalizacije ovoga kluba. Moj životni san bio je živjeti u trokutu između Pariza, Splita i Beograda. U međuvremenu se to pretvorilo u samo jednu liniju, makar sam bio zadnji od svih koji su morali zamijeniti stan na relaciji Split - Beograd. Stan sam dakle, izgubio, ali nemam se pravo žaliti, ima ljudi koji su ovih godina izgubili puno, puno više nego ja. Moj je gubitak, u usporedbi s njima, mizeran. Uglavnom, imam neke ideje, vizije, imam čak i "vezu" u Poglavarstvu, preko mog prijatelja Željka Jerkova. Nešto konkretnije vam ne mogu kazati, iz jednostavnog razloga što uvijek ima ljudi koji su spremni krasti tuđe ideje i projekte. Za nekoliko mjeseci znat će se više o tome.
Posjeta Splitu završit će danas, sutra Maljković već leti u Argentinu.
- Zvali su me u Buenos Aires, tamo ću održati predavanje na godišnjem seminaru košarkaških trenera. Volim Argentinu i njihovu košarku, za tu me zemlju vežu samo lijepe uspomene, u njoj sam osvojio Interkontinentalni kup sa Panathinaikosom.
|
Od Ušća do krova Europe
Božidar Maljković rođen je 1952. godine u Otočcu. Na "izvoru" njegove prebogate trenerske karijere stoji - Ušće, mali beogradski klub. Vrhunac karijere doživio je u Jugoplastici, došavši 1986. iz Crvene zvezde gdje je bio asistent Ranku Žeravici. Na Gripama je osvojio tri prvenstva i jedan Kup Jugoslavije, te bio dvostruki prvak Europe! Potom se na krov kontinenta uspinjao kao trener Limogesa i Panathinaikosa. Bio je i prvak Francuske sa Limogesom, te lani šampion Španjolske na klupi Reala. Malagu je doveo do krune u posljednjem izdanju Kupa Radivoja Koraća. Trenirao je još Pariz i Barcelonu, sa kojom je osvojio Kup Španjolske. Njegov put je toliko prožet trijumfima da smo u ovom profilu nešto sigurno i - preskočili...
O Divcu tek kada riješi račun sa Realom
Što se to dogodilo u Realu, koliko je istine u priči da je tamo za direktora došao Vlade Divac i onda vas smijenio? - To je vrlo zanimljiva tema i o njoj ću vam puno toga kazati, samo, ne sad. Naime, sa Madriđanima imam još neke administrativno-financijske veze i moram pričekati dok se to ne riješi. Poslije toga, rekoh, sa zadovoljstvom ću vam ponuditi storiju o toj temi. Kako god bilo, Real neću pamtiti po rastanku, nego po tituli prvaka Španjolske, koju smo osvojili nakon fantastične finalne serije kontra Ivanovićeve Tau Ceramice. Takav spektakl ne pamti se u ni u ACB-u, a bogami ni u ostalim zemljama košarkaške Europe. Eto, ima u životu nekih satisfakcija koje ti nitko ne može ukrasti, ni oteti na prevaru... - zaključio je Maljković. |