Ne znam, meni se ono malo što sam gleda, Petranović baš svidio. Onako, po motorici, kretnjama i baratanju loptom baš moderni tip beka koji bi pronašao svoj prostor u košarci koju na eurobasketu prakticiraju Finska, Izrael, Poljska, ...

A tko će ga znati, možda smo svi mi u Hr nepopravljivi romantici pa radije guramo jednog old school Bubala?

...

Samobor možda, ako nije problem što je tamo Mirčeta na posudbi?

...

Uglavnom, čini se da sam ja nekako zakotrljao ovu priču s minutažom u Zaboku. Ako je "pravi", već će negdje isplivati...nije valjda da je na djelu neka zavjera protiv dečka.

Za one koji još uvijek čitaju moj post kao da sam nečiji odvjetnik – smirite živce. Ne branim nikoga, ne napadam nikoga, nego pokušavam gledati košarku kao sport, a ne kao sapunicu.

Sad, pitanje za sve genijalce koji u svemu vide zavjeru: gdje točno u košarkaškom svijetu prolazi granica između “dijete” i “odrasli igrač”? Jer oba igrača koja sam spomenuo, ako me osnovna matematika ne vara, imaju 18+. Dakle, punoljetni.

A dok se mi pitamo jesu li “još djeca”, u Europi već 2006. i 2007. godišta igraju startne petorke i to na ozbiljnim turnirima, kao na primjer EuroBasket 2025: 

• Miikka Muurinen (2007) – Finska

• Tarik Hrelja (2006) – BiH

• Mark Padjen (2006) – Slovenija

• Mario Saint-Supéry (2006) – Španjolska

Kod nas? Najmlađi Hrvat u seniorskoj reprezentaciji bio je Hezonja s 19 godina na SP-u 2014. Mateo Drežnjak debitirao je tek sa 21 na kvalifikacijama za Eurobasket 2022. Možda je kod nas problem?

Pa pitam opet: kad ćemo u Hrvatskoj prestati glumiti da su ti momci “djeca”, a početi ih tretirati kao odrasle sportaše? Roditeljima će oni, naravno, uvijek ostati “njihova mala djeca” – ali sport nije vrtić, nego postane dio života i posao.

Ma i Šarić je imao 19 kad je igrao na Europskom prvenstvu u Sloveniji 2013. Činjenica je da se oduvijek guraju podobni. Najgori primjer vam je u Lakersima. Ili Repeša i njegov sinek koji je igrao u svim mladim našim selekcijama ,a realno pojma nije imao. Sreća je bar da u košarci ipak ne možeš na prevaru nekaj previše postić pa ti ipak polako nestanu no da je žalosno da zbog takvih neki ne dobiju šansu to je. Kad bi to uspjeli iskorijeniti već bi napravili puno.

Info je da je bio višak...Kalajžič, Perkušić, Uljarević,Bubalo,Lisica....

Petranović je u Ciboni oduvijek. I oduvijek čeka svoj red, iza Bubala, Stojića ili Žarkovića. Rabljan tu iznosi neke teške teze, većim dijelom je u pravu, no meni nije jasno zašto se nije maknuo iz te Cibone ako je tako kako je. 

Evo prošle godine mi se činilo da Bubalo nepravedno igra prije Petranovića za seniore Bosca jer Petranović je, kad god je dobio šansu, odigrao na visokoj razini. A eto, ove godine Bubalo u Zabok i Petranović za njim. Želim reći, nije mi jasno kako uvijek završe zajedno, a sličan su tip igrača. Na njegovom mjestu bi probao negdje drugdje, dalje od Bubala pa bi onda bilo jasno je li kriv "neki drugi Bubalo" i postoji li razlog zašto je tako kako je.

Dražen je s 17 igrao za Šibenku, ako je pravi igrač igrati će, evo u nogometu se forsiraju klinci čak s 16 godina kao mali tj veliki Vušković u Hajduku pa Durdov s 16, ne znam s koliko je Gvardiol startao.

Pa imaš sad I kod nas Ružića (2006).

Klubovima nije u interesu razvijati mlade igrače jer ne donose im niti financijsku dobit, niti rezultatsku. Ako su ekstra talentirani odlete prije nego su 18 godina, Ružić je otišao u Španjolsku, braća Ivišić iz Šibenika također sa 17 godina prvo u CG, zatim preko bare, Jelavić je otišao sa nekih 18 iz Cede u Megu, a i to je samo razvojna stepenica. 

Nogomet je drugačije posložen, transferi omogućavaju da rasteš kao klub, ulažeš i da ti se ta ulaganja isplate. U košarci radi NBA je to drugi Svijet, sa jedne strane igrači i menadžeri dobivaju astronomske cifre gdje ugovori dosežu pola milijarde za par sezona, a sa druge mali razvojni klubovi nemaju ni za plaće trenerima, gasi im se struja i ovise o lokalnim samoupravama. 

Slažem se i prvi govorim o problemima politike, raznim uhljebima i korupciji, ali nije istina da baš se nebi razvila niti jedna pozitivna sredina i poštena za razvoj mladih igrača. Jednostavno velika nejednakost, neisplativost...

Euroliga je praktički privatna liga milijardera, multinacionalnih kompanija i političkih autorikratskih sredina kao Turska, Rusija...di nitko ne pita od kuda lova. Sustav u SAD-u se bazira na razvoju kroz srednje škole, sveučilišta koja više nisu amaterska već plaćaju itd. 

Mi imamo sustav kao u nogometu, samo bez da se lova okreće. Da u košarci se lova okreće na transferima, mi bi i dalje imali barem jedan klub u euroligi i dobru momčad bez ikakve sumnje te bi nam košarka bila 70% jača nego danas. 

Sve ostalo je teško romantiziranje.