Sinoć sam gledao dokumentarac o Maradoni. On je s 15 godina bio najmlađi debitant i Argentinskoj 1. ligi. Prvih 5 godina je igrao za Argentinos juniorse i postigao preko 130 golova, bio najbolji strijelac kluba i prvenstva. Što je on radio s 15 godina u senorskoj konkurenciji, pa to je san snova. Kaže, nisamo imali strijelca, pa sam golove morao sam postizati. Razbijao je i Boku 4:0, u koju je kasnije prešao.
Netko tko je genije - genije je, tko će biti svjetska klasa, najbolji na svijetu odnosno među najboljim na svijetu, odmah se vidi. Odmah se vidi s 15 - 16 godina, u seniorskoj konkurenciji. Nije Maradona sa 16 bio atleta, prerano fizički razvijen, već je bio nogometni genijalac, koji je već tada sve mogao s loptom. Kao što je Dražen u tim godinama mogao. A u to vrijeme Maradoninog početka sa senorima nogomet po fizikalijama nije bio ništa manje zahtjevan nego sada. Naprotiv bio je neviđeno brutalan prema napadačima u odnosu na zadnjih 15-tak godina.
Prema tome, ako imamo budućnost nogometnih ili košarkaških genijalaca, budućih svjetskih klasa, dajte gurnite nam odmah te među seniore, pa da vidimo novog Diega i Dražena.
Pustite te priče i bajke o igrama u kadetskoj ili juniorskoj konkurenciji.
Ako taj mali Halilović nije standardan u seniorima Dinama i ne zabija svaku tekmu golove, onda to nije ono o čemu se priča.
S vremenom isto se bojim i za Mazalina, Arapovića, Hezonju i Šarića u košarci.
[uredio poen - 17. travnja 2013. u 11:24]