O KOCKARIMA I MATEMATIČARIMA
Reagirali su zbog samih sebe na tekmi sa Srbijom najbolje kako su sami
mogli i tu smo vidjeli sav svoj potencijal. Zamislite još da smo imali
iskusnog trenera koji je izgradio obranu, izradio i uigrao gomilu
napadačkih varijanti, obavio pravilnu selekciju igrača za prvenstvo i
pravovremeno vršio izmjene odnosno slagao postave! Danas bi pričali o
četvrtfinalu jer smo pobjedili slabijeg protivnika u osmini.
Srbija se isto na prošlom EP-u ''uigravala za budućnost'' pa je pravi trener donio srebro - onako usput.
Ovako smo mogli poslat momčad bez trenera na prvenstvo jer znam poslije
SP-a isto što smo i znali nakon SP-a. Nikakav pomak osim iskustva
natjecanja za tri člana momčadi korisna za budućnost.
Joke je postigao ''vrhunsku stvar'' jer je forsirajući Tomića slomio
debitanta svaljujući na njega u prvom nastupu sav teret osovine momčadi
- istom izbacujući iz ritma Lončara - koji mu je igrao s normalnom
minutažom protiv Srbije samo zato jer su ostali bili ozlijeđeni. Nije
nimalo uspio podići Tomasa - dapače pretvorio je ekstremno učinkovitog
Tomasa iz Cibone u dobar-u-obrani-cigla-u-napadu Tomasa iz Reala. Poveo
je beskorisnog Stipčevića umjesto Perića, a Kusova ozljeda je bio samo
ironični šlag na tortu izbora ocvalog osrednjeg klupskog igrača nesposobnog odlučiti ništa za reprezentaciju.
Znači sve se svelo na neka POLU-RIJEŠENJA (narodski rečeno: ''piškit
ću, kakit ću'') koja nisu dala nikakve rezultate ni danas, ni za sutra
- nešto što je bilo Vrankovićev biljeg i u odlukama unutar odigranih
utakmica. Sve se u Jokinom mandatu svelo na KOCKU. Kockanje s
Planinićem (tvrdili su da se može oporaviti dovoljno na vrijeme),
kockanje s Kusom, kockanje s Tomićem kao osovinom, kockanje s puštanjem
slovenskih 4i, kockanje s odbacivanjem Perića i uzimanjem Stipčevića,
kockanje s malom postavom protiv Srba u 2. četvrtini i kockanje s Kusom
umjesto Ukića na kraju. I sve se svelo iz jednog neuspjeha u drugi - iz
jednog gubitka u drugi. Nama ne treba neusješni ovisnik o kocki nego
matematičar.
A sad da se opet osvrnemo na temu ORGANIZACIJE (čiji nedostatak neki
tumače kao ''prokletstvo hrvatske košarke'', a drugi s kroničnim
nedostatkom kvaliteta). Kockari imaju samo naočigled nekakav privatni
sistem (kao naš trenutačni izbornik), ali sve se na kraju svede na
oslanjanje o puku sreću - dakle, stihija. Manjkava organizacija igre i
priprema je pokazala nepostojanje konstuktivnog sustava i igrače koji
se stalno nešto ozlijeđuju. Naravno da ćeš se ozlijediti ako nisi
pripremljen kako Bog zapovijeda i ako ti momčad igra stihijski tako da
nitko ne zna gdje mu je mjesto. To je rizik kad se igra na srce - jer
se ne igra s glavom i igrači pokušavaju stvari koje im loše pripreme
(ili fizički nedostaci) ne dozvoljavaju. Tako dolazimo do ludih
situacija u kojima nam centri ne zakucavaju, ali zato se Ukić baca
preko ruskih centara na neki NBA highlight s katastrofalnim
posljedicama. Opet sve naopako. Normalno da je sve naopako kad NEMA
nikoga dovoljno kvalificiranog da podijeli striktne uloge (popis;
moraš/smiješ/ne smiješ) svakom igraču u svakoj datoj situaciji.
Dakako, ovakva rasipnička kockarska situacija samo je odraz ili
domino-efekt kocke bačene od strane pijanog kocakara HKS-a koji
izabiranjem domaćih trenera eliminira one naše rijetke stručnjake
kvalificirane za poziciju izbornika (po RadiČevim nahođenjima), a s
druge strane ne želi priznati da je car gol i da je struka podbacila
iako je svima to jasno već 15 godina. To nam je svima jasno.
Na kraju ispada da je priprema za EP kroz SP ispala farsa. Dakle, farsa
u pripremi za EP, natjecanje kojeg je FIBAEUrope prije par dana učinila
farsom.
Na kraju ispada da je Repeša bio solidni stručnjak koji je znao kako
organizirati obranu, nešto (puno) manje napad i on se također kockao na
prošlom EP-u. Valjda kad se dođe do limita kod nas - krene se s
kockanjem. Ja opet tvrdim da ova generacija Ukića, Tomasa, Banića,
Lončara ima kvalitetu - zbog koje smo se i vratili na OI i SP. Ta je
kvaliteta bila očita i u prijašnjoj generaciji koju je Spahija vodio
2005. - no i on je odustao na smiješan način iako smo pokradeni.
Dakle, na kraju krajeva - nameče se samo jedan veliki strani stručnjak
koji će dovesti organizaciju među naše momke i ispuniti njihov
potencijal kojeg su pokazali i protiv Slovenaca i protiv Srbije, pa i
protiv Amerikanaca u prvoj četvrtini. Netko tko ne priznaje poraze od
bilo koga, netko s dovoljno znanja da ''kocku'' svede na minimum i
autoriteta da prozbori riječ-dvije sa sucima kad nas počnu derat.
Osobno. uzeo bih Maljkovića kad bi bio zainteresiran. No čini se da bi
za takvo nešto naša košarka trebala pasti na razinu naše odbojke.
Tragedija je što bez vrhunskog trenera nemamo što tražit ni na EP-u razrijeđenom na 24 momčadi.
[uredio Dropshotski - 07. rujna 2010. u 14:57]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...