Budućnost hrvatske košarke
Ja se nadam da će Zubčić promijeniti svoj stav prema košarci općenito i
zapeti jer lik je potencijal - i ima tu pozitivnu drskost koja nam
odavno kronično fali.
Mi smo na ovom prvenstvu - ruku na srce - bili dosadna ekipa za gledanje - čak i da smo sve pobjeđivali. Meni nikad nije previše stalo do atraktivnih zakucavanja - cijenim obranu na koju morate zapljeskati - ali mi smo bili na nula energije. Roster nam izgleda kao šuma - a nitko osim Kasuna ne može zakucat - a kamoli zakucat preko igrača. Znači nije poanta u zakucavanju - nego u energiji kojom se igra.
Ono što se i moglo izvuć iz igrača uništio je prvenstveno Repeša - mislim da je to sad svakome jasno. On je htio više energije svojim rotacijama - a dogodilo mu se upravo suprotno. Scariolo je isto tako htio gušiti Španjolce - pa su ga igrači odhebali, a on popustio kad je voda stigla do grla. Ali mislim - mi i Španjolci odnosno igrači kreću iz sasvim suprotnih startnih pozicija. Kod njih su igrači glavni - dolaze s uspješnih prvenstava, podurpti velikim rezultatima iz prošlih takmičenja i iz ruku trenera koji su ih znali pustiti da se razigraju. Oni i sami znaju kako njihova ekipa najbolje funkcionira.
Dakle, mi imamo krivi pristup prema našim igračima - odnosno Repeša ima krivi pristup prema igračima, a javnost je do ovog prvenstva imala krivi pristup na odnosu važnosti - Repeša/igrači.
Duda Ivković može sa svojim autoritetom rotirati svoje 20-godišnjake bez ikakvog straha za posljedice - jer je on tu neupitni autoritet. Ali ne bi mogao raditi istu stvar s ovako starim i iskusnim rosterom kao što je naš. To jednostavno ne ide tako jer svi ti igrači znaju točno što im treba da pronađu svoju igru - a to je uglavnom - dovoljno minuta na parketu.
Repešina zabluda je bila da tako iskusni igrači mogu zaigrati odmah - čim zapucketaš prstima, kad god kvrcneš prekidač i da je to njegova prednost - carte blanche za onakve suludo furiozne rotacije. Ali nije to njegov grijeh - jer ''TKO RADI TAJ I GRIJEŠI''. Njegov grijeh je njegova taština - jer nije imao samo 1 utakmicu da shvati kako takav sustav ne funkcionira i da je pogriješio u svojoj filozofiji - nego ČITAVA 2 KRUGA! Taština je grijeh.
Bilo je rotacija i na drugim natjecanjima - ali ona nisu bila ni tako česta, ni tako drastična (mijenjanje centarskih parova k'o stare gaće). A ta filozofija da ''kod nas svaki od 12 igrača može odlučiti'' - se također ispostavila pogrešnom. To se kao i uvijek - pokazalo u tijesnim završnicama. Tijesne završnice koje smo dobili na ovom turniru su bile više zasluga nekvalitete protivnika - Izrael, Njemačka i Rusija. I tako je um trenera otišao onkraj onoga što fizički imamo, a to je ispao skoro pa ubojiti raskorak.
Ponekad energija nadoknađuje i manjak kvalitete i manjak entuzijazma. Jer mladi i poletni igrači čak i prevareni na prvom koraku stignu sustići svog protivnika i zalijepiti mu blokadu da mu zazovni u ušima. To ste mogli vidjeti dobro na utakmicama Srbije i kod mladih igrača Španjolske, Slovenije. Kus npr. jednostavno ne može - što zbog godina, što zbog fizičkih predispozicija.
Davno opjevana Popova ''kratkoća'' - koju nadoknađuje srcem, jel. A čemu to ako su mu i um i srce rastrojeni. Odigra jednu utakmicu iz inata protiv Francuza - a onda protiv Slovenaca sjedi na klupi i vrišti poput neke uvrijeđene zvijezde - ''HOĆU DA MI DA PREKRŠAJ!!!'' A Ukića ga zapanjeno gleda... To je bilo ono neposredno nakon razmjene komentara s lukavim Lakovićem i ubitačne tehničke... Koliko mi voljeli to njegovo srce - Popović ako nije u klubu u vrhunskoj formi - jednostavno je kontraproduktivan ovoj reprezentaciji. On je vjerojatno sjajan čovjek - ali kao igrač je na ovoj razini - one trick pony - eventualno two trick pony. Olakotna okolnost za njega na ovom prvenstvu jest to što su suparnički vanjski bili prvenstveno skoncentrirani na njega.Drugog pucača nismo imali nakon tajanstvenog nestanka Davora Kusa.
Znači treba nam moderna 4. - pucači i drugi play koji igra za momčad. Planinića zacementirat na 2. koja igra samo prvo poluvrijeme, Popa ako igra u vrhunskoj formi - kao đokera kad nekoga totalno razaramo ispod koša - da ih onda do kraja izneredimo.
Ja bih najrađe ovako - ostavio Repešu zbog dosadašnjih postignuća jer čovjek zna složit vrhunsku obranu - i onda mu dodat drugog izbornika koji slaže napad jer Repeša očito o tome ne zna puno (što se pokazalo čim je iz reprezentacije izostao TOMAS MARKO). Bio bi to odnos Lino-Smajlagić. No to je, naravno, nemoguće. Anzulović nije taj tip - i na ovom prvenstvu je uglavnom služio za to da odvlači Repešu s terena kako bi spriječio tehničku.
Uvijek se priča kako je ex-yu škola iznjedrila sjajnu košarku temeljenu na čvrstoj, neprobojnoj obrani. Ali u svoj ovoj opsesiji moderne europske košarke s obranom - čini mi se da je puno trenera - uz Repešu - zaboravilo osnovne stvari - poput činjenice da sjajni napadači mogu puno bolje ući u um protivničkog igrača kada je ovaj u fazi napada. I time ga i efektnije zaustaviti. I onda se obrambeni specijalizanti, a panjevi za napad, isčuđavaju sjajnoj španjolskoj obrani. He-he. Košarka uvijek ostaje igra inteligencije - a ona se najbolje razvija u napadu. Kondicija je tek na drugom mjestu - jer valja očuvati bistar um do kraja utakmice ili bar duže od protivnika. Inteligentni igrači koji anticipiraju svoje protivnike uz pomoć zadovoljavajuće tehnike mogu zaustavljati uspješno druge koji su teži, viši ili jači od njih.
Kuki je bio sjajan napadač, a u Europi i sasvim solidan obrambeni igrač jednostavno zato jer je predviđao poteze suparnika, sjekao lopte kao od šale ili dijelio blokade. Pri prelasku u NBA je obrambeno bio panj - i s pravom mu se rugao Pippen. Jer tamo su vrijeme reakcije i fizička snaga u ono vrijeme bili svjetlosnu godinu od Europe - za razliku od danas. To svako dijete zna. Ali Toni se adaptirao i na to. Nabio je snagu - izgubio malo na brzini - ali je opet temelj njegovog budućeg poboljšanja u obrani opet ostala ta njegova napadačka inteligencija.
Banić nije mogao zaustaviti Lorbeka jer Banić uz sve svoje kvalitete - prijeko potrebne reprezentaciji - nea pojma igrat leđima košu. On ima dobar šut, ali u pivotiranju je grozan. A npr. Vujčić nije mogao isto jer nema fizičkih predispozicija.
Inteligencija, brzina, sigurnost u sebe - i tek onda nakon toga idu ostale pizdarije - skočnost, težina, snaga... bla-bla. Zato je mladost - pogotovo ova današnja bezobrazna - ključna za turnire i prvenstva - kao što je uvijek i bila. Zato je ex-Yu i bila tako uspješna - jer je uvijek gurala mladost u vatru.
Zato sparivanje igrača u naponu snage tipa Ukić, Tomas etc. - s veteranima može samo dovest do neizbježnog prevelikog opterećenja prvih zbog suludog ritma natjecanja. A kad se onda svi presjeku onakvim rotiranjem - nered je još veći. Mlađi nemaju traume- nego želju za dokazivanjem - i puno se brže stignu ''rekuperat''. Treba samo usporedit zadnja 2 igrača koja je odbacio odnosno ostavio Ivković, a koje je ostavio odnosno odbacio Repeša - i tu se onda vidi trenerska razlika.
Ja priznajem da su i meni na pripremama Rančić i Tomić izgledali užasno loše - i slagao sam se s konačnim Repešinim izborom, a čudio se Ivkovićevom izboru. Da ne ispadne da pametujem - nego čisto priznajem zabludu u kojoj sam ja kao ne-stručnjak upao - po kojoj je Repeša osvojio 6. mjesto, a Duda Ivković je osvajač srebrne medalje krečući iz puno težeg dijela ždrijeba sa ne tako drastično većim igračkim potencijalom. Mada na koncu - naravno - vjerujem i dalje kako je na naš rezultat više utjecalo što je Repeša radio tijekom prvenstva nego prije početka istog.
I što je zaključak svega ovoga osim banalne otrcačine tipa ''na mladima svijet ostaje''? Pa mogao bi biti na to da mladima treba pokloniti povjerenje - a povjerenje iziskuje određenu DOZU RIZIKA. Ne možemo stalno igrati na sigurno. AKo hoćemo više i bolje - moramo se malo više kockati i podati malo veće povjerenje - bez obzira koliko nam strah govorio da su ovi pre-zeleni, a da ovi drugi premalo igraju - jer možda se na kraju ugodno iznenadimo. Možda ne kao susjedi na ovom prvenstvu, ali što kažete na jednu pomlađenu ekipu koja igra lijepu napadačku košarku i možda časno izgubi u četvrtfinalu SP-a od boljega. Recimo, loš ždrijeb. Ja bih sada odmah pristao, zadovoljan i s osmijehom na licu.
Mi smo na ovom prvenstvu - ruku na srce - bili dosadna ekipa za gledanje - čak i da smo sve pobjeđivali. Meni nikad nije previše stalo do atraktivnih zakucavanja - cijenim obranu na koju morate zapljeskati - ali mi smo bili na nula energije. Roster nam izgleda kao šuma - a nitko osim Kasuna ne može zakucat - a kamoli zakucat preko igrača. Znači nije poanta u zakucavanju - nego u energiji kojom se igra.
Ono što se i moglo izvuć iz igrača uništio je prvenstveno Repeša - mislim da je to sad svakome jasno. On je htio više energije svojim rotacijama - a dogodilo mu se upravo suprotno. Scariolo je isto tako htio gušiti Španjolce - pa su ga igrači odhebali, a on popustio kad je voda stigla do grla. Ali mislim - mi i Španjolci odnosno igrači kreću iz sasvim suprotnih startnih pozicija. Kod njih su igrači glavni - dolaze s uspješnih prvenstava, podurpti velikim rezultatima iz prošlih takmičenja i iz ruku trenera koji su ih znali pustiti da se razigraju. Oni i sami znaju kako njihova ekipa najbolje funkcionira.
Dakle, mi imamo krivi pristup prema našim igračima - odnosno Repeša ima krivi pristup prema igračima, a javnost je do ovog prvenstva imala krivi pristup na odnosu važnosti - Repeša/igrači.
Duda Ivković može sa svojim autoritetom rotirati svoje 20-godišnjake bez ikakvog straha za posljedice - jer je on tu neupitni autoritet. Ali ne bi mogao raditi istu stvar s ovako starim i iskusnim rosterom kao što je naš. To jednostavno ne ide tako jer svi ti igrači znaju točno što im treba da pronađu svoju igru - a to je uglavnom - dovoljno minuta na parketu.
Repešina zabluda je bila da tako iskusni igrači mogu zaigrati odmah - čim zapucketaš prstima, kad god kvrcneš prekidač i da je to njegova prednost - carte blanche za onakve suludo furiozne rotacije. Ali nije to njegov grijeh - jer ''TKO RADI TAJ I GRIJEŠI''. Njegov grijeh je njegova taština - jer nije imao samo 1 utakmicu da shvati kako takav sustav ne funkcionira i da je pogriješio u svojoj filozofiji - nego ČITAVA 2 KRUGA! Taština je grijeh.
Bilo je rotacija i na drugim natjecanjima - ali ona nisu bila ni tako česta, ni tako drastična (mijenjanje centarskih parova k'o stare gaće). A ta filozofija da ''kod nas svaki od 12 igrača može odlučiti'' - se također ispostavila pogrešnom. To se kao i uvijek - pokazalo u tijesnim završnicama. Tijesne završnice koje smo dobili na ovom turniru su bile više zasluga nekvalitete protivnika - Izrael, Njemačka i Rusija. I tako je um trenera otišao onkraj onoga što fizički imamo, a to je ispao skoro pa ubojiti raskorak.
Ponekad energija nadoknađuje i manjak kvalitete i manjak entuzijazma. Jer mladi i poletni igrači čak i prevareni na prvom koraku stignu sustići svog protivnika i zalijepiti mu blokadu da mu zazovni u ušima. To ste mogli vidjeti dobro na utakmicama Srbije i kod mladih igrača Španjolske, Slovenije. Kus npr. jednostavno ne može - što zbog godina, što zbog fizičkih predispozicija.
Davno opjevana Popova ''kratkoća'' - koju nadoknađuje srcem, jel. A čemu to ako su mu i um i srce rastrojeni. Odigra jednu utakmicu iz inata protiv Francuza - a onda protiv Slovenaca sjedi na klupi i vrišti poput neke uvrijeđene zvijezde - ''HOĆU DA MI DA PREKRŠAJ!!!'' A Ukića ga zapanjeno gleda... To je bilo ono neposredno nakon razmjene komentara s lukavim Lakovićem i ubitačne tehničke... Koliko mi voljeli to njegovo srce - Popović ako nije u klubu u vrhunskoj formi - jednostavno je kontraproduktivan ovoj reprezentaciji. On je vjerojatno sjajan čovjek - ali kao igrač je na ovoj razini - one trick pony - eventualno two trick pony. Olakotna okolnost za njega na ovom prvenstvu jest to što su suparnički vanjski bili prvenstveno skoncentrirani na njega.Drugog pucača nismo imali nakon tajanstvenog nestanka Davora Kusa.
Znači treba nam moderna 4. - pucači i drugi play koji igra za momčad. Planinića zacementirat na 2. koja igra samo prvo poluvrijeme, Popa ako igra u vrhunskoj formi - kao đokera kad nekoga totalno razaramo ispod koša - da ih onda do kraja izneredimo.
Ja bih najrađe ovako - ostavio Repešu zbog dosadašnjih postignuća jer čovjek zna složit vrhunsku obranu - i onda mu dodat drugog izbornika koji slaže napad jer Repeša očito o tome ne zna puno (što se pokazalo čim je iz reprezentacije izostao TOMAS MARKO). Bio bi to odnos Lino-Smajlagić. No to je, naravno, nemoguće. Anzulović nije taj tip - i na ovom prvenstvu je uglavnom služio za to da odvlači Repešu s terena kako bi spriječio tehničku.
Uvijek se priča kako je ex-yu škola iznjedrila sjajnu košarku temeljenu na čvrstoj, neprobojnoj obrani. Ali u svoj ovoj opsesiji moderne europske košarke s obranom - čini mi se da je puno trenera - uz Repešu - zaboravilo osnovne stvari - poput činjenice da sjajni napadači mogu puno bolje ući u um protivničkog igrača kada je ovaj u fazi napada. I time ga i efektnije zaustaviti. I onda se obrambeni specijalizanti, a panjevi za napad, isčuđavaju sjajnoj španjolskoj obrani. He-he. Košarka uvijek ostaje igra inteligencije - a ona se najbolje razvija u napadu. Kondicija je tek na drugom mjestu - jer valja očuvati bistar um do kraja utakmice ili bar duže od protivnika. Inteligentni igrači koji anticipiraju svoje protivnike uz pomoć zadovoljavajuće tehnike mogu zaustavljati uspješno druge koji su teži, viši ili jači od njih.
Kuki je bio sjajan napadač, a u Europi i sasvim solidan obrambeni igrač jednostavno zato jer je predviđao poteze suparnika, sjekao lopte kao od šale ili dijelio blokade. Pri prelasku u NBA je obrambeno bio panj - i s pravom mu se rugao Pippen. Jer tamo su vrijeme reakcije i fizička snaga u ono vrijeme bili svjetlosnu godinu od Europe - za razliku od danas. To svako dijete zna. Ali Toni se adaptirao i na to. Nabio je snagu - izgubio malo na brzini - ali je opet temelj njegovog budućeg poboljšanja u obrani opet ostala ta njegova napadačka inteligencija.
Banić nije mogao zaustaviti Lorbeka jer Banić uz sve svoje kvalitete - prijeko potrebne reprezentaciji - nea pojma igrat leđima košu. On ima dobar šut, ali u pivotiranju je grozan. A npr. Vujčić nije mogao isto jer nema fizičkih predispozicija.
Inteligencija, brzina, sigurnost u sebe - i tek onda nakon toga idu ostale pizdarije - skočnost, težina, snaga... bla-bla. Zato je mladost - pogotovo ova današnja bezobrazna - ključna za turnire i prvenstva - kao što je uvijek i bila. Zato je ex-Yu i bila tako uspješna - jer je uvijek gurala mladost u vatru.
Zato sparivanje igrača u naponu snage tipa Ukić, Tomas etc. - s veteranima može samo dovest do neizbježnog prevelikog opterećenja prvih zbog suludog ritma natjecanja. A kad se onda svi presjeku onakvim rotiranjem - nered je još veći. Mlađi nemaju traume- nego želju za dokazivanjem - i puno se brže stignu ''rekuperat''. Treba samo usporedit zadnja 2 igrača koja je odbacio odnosno ostavio Ivković, a koje je ostavio odnosno odbacio Repeša - i tu se onda vidi trenerska razlika.
Ja priznajem da su i meni na pripremama Rančić i Tomić izgledali užasno loše - i slagao sam se s konačnim Repešinim izborom, a čudio se Ivkovićevom izboru. Da ne ispadne da pametujem - nego čisto priznajem zabludu u kojoj sam ja kao ne-stručnjak upao - po kojoj je Repeša osvojio 6. mjesto, a Duda Ivković je osvajač srebrne medalje krečući iz puno težeg dijela ždrijeba sa ne tako drastično većim igračkim potencijalom. Mada na koncu - naravno - vjerujem i dalje kako je na naš rezultat više utjecalo što je Repeša radio tijekom prvenstva nego prije početka istog.
I što je zaključak svega ovoga osim banalne otrcačine tipa ''na mladima svijet ostaje''? Pa mogao bi biti na to da mladima treba pokloniti povjerenje - a povjerenje iziskuje određenu DOZU RIZIKA. Ne možemo stalno igrati na sigurno. AKo hoćemo više i bolje - moramo se malo više kockati i podati malo veće povjerenje - bez obzira koliko nam strah govorio da su ovi pre-zeleni, a da ovi drugi premalo igraju - jer možda se na kraju ugodno iznenadimo. Možda ne kao susjedi na ovom prvenstvu, ali što kažete na jednu pomlađenu ekipu koja igra lijepu napadačku košarku i možda časno izgubi u četvrtfinalu SP-a od boljega. Recimo, loš ždrijeb. Ja bih sada odmah pristao, zadovoljan i s osmijehom na licu.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...
seo_mo je napisao/la:
crnijastreb je napisao/la:
Ja sam Srbin iz Bosne. I evo šta imam reći na ovu temu. 1-trener. Neki ga hvale neki ne. ja vas pitam je li to onaj trener što je vodio Skiper u finalu evrolige kad su pukli od Makabija 40 i nešto razlike? A imao je tm u kom su igrali Vujanić, Smodiš, Basile, Bagarić????? I kako ga neko može zvati stručnjakom. On je po meni nula prekrižena!
2-pratim hr košarku. taman naiđe neki igrač za kojeg pomislim evo ga biće opasan za moj Partizan, kad ono poslije tri lude utakmice treneri kad višene uvode. ovo se prije svega odnosi na cibose. Vrbanac ili vrbanc gdje je taj dečko sad, tek kad je došao rastirao je. šut mu je bio bolji i od tripkovog. talenat neviđeni.
3-zašt sručnjak repeša nije pozvao malde igrače iz domaćih klubova. rok stipčević je igračina i potencijal kakvih je malo. šut, brzina, prodor, i sportski bezobrazluk, odbrana agresivan., tomić talenat sličan gasolu. nema masu i snagu, ali tehnika je već sada dobra, uz malo rada rasturao bi za godinu dvije. npr da je u partizanu već bi igrao po 20-ak inuta u evroligu, a vujke bi odnjea npravio i dobrog odbranbenog igrača isto kao što je iz sirovine pekovića napravio dobrog napadača. ima tu još igrača li ova dvojica mi se najviše sviđaju.
4-podmladite repku, jer ovo što imate sad su luzeri po mentalitetu, sem popovića, jer, ako to ne uradite pašćete još niže. ovo je dobar rezultat postignit bez ikakve igre. bosna da ima boljeg trenera uz sve svoje naj igrače bi vas mogla prestići za godinu dvije ako nastavite forsirati ove sporaće.
odavno nisam pročitao veće gluposti, dovesti klub u finale eurolige i reći da je čovjek nula
. i tamo bio ponižen... i moja baba bi onakvu ekipu odvela u finale... kad je stručnjak što vas nije uspio odvesti do makar polufinala........ ispravljam se... čovjek je tele......
Dropshotski je napisao/la:
Ja se nadam da će Zubčić promijeniti svoj stav prema košarci općenito i
zapeti jer lik je potencijal - i ima tu pozitivnu drskost koja nam
odavno kronično fali.Mi smo na ovom prvenstvu - ruku na srce - bili dosadna ekipa za gledanje - čak i da smo sve pobjeđivali. Meni nikad nije previše stalo do atraktivnih zakucavanja - cijenim obranu na koju morate zapljeskati - ali mi smo bili na nula energije. Roster nam izgleda kao šuma - a nitko osim Kasuna ne može zakucat - a kamoli zakucat preko igrača. Znači nije poanta u zakucavanju - nego u energiji kojom se igra.
Ono što se i moglo izvuć iz igrača uništio je prvenstveno Repeša - mislim da je to sad svakome jasno. On je htio više energije svojim rotacijama - a dogodilo mu se upravo suprotno. Scariolo je isto tako htio gušiti Španjolce - pa su ga igrači odhebali, a on popustio kad je voda stigla do grla. Ali mislim - mi i Španjolci odnosno igrači kreću iz sasvim suprotnih startnih pozicija. Kod njih su igrači glavni - dolaze s uspješnih prvenstava, podurpti velikim rezultatima iz prošlih takmičenja i iz ruku trenera koji su ih znali pustiti da se razigraju. Oni i sami znaju kako njihova ekipa najbolje funkcionira.
Dakle, mi imamo krivi pristup prema našim igračima - odnosno Repeša ima krivi pristup prema igračima, a javnost je do ovog prvenstva imala krivi pristup na odnosu važnosti - Repeša/igrači.
Duda Ivković može sa svojim autoritetom rotirati svoje 20-godišnjake bez ikakvog straha za posljedice - jer je on tu neupitni autoritet. Ali ne bi mogao raditi istu stvar s ovako starim i iskusnim rosterom kao što je naš. To jednostavno ne ide tako jer svi ti igrači znaju točno što im treba da pronađu svoju igru - a to je uglavnom - dovoljno minuta na parketu.
Repešina zabluda je bila da tako iskusni igrači mogu zaigrati odmah - čim zapucketaš prstima, kad god kvrcneš prekidač i da je to njegova prednost - carte blanche za onakve suludo furiozne rotacije. Ali nije to njegov grijeh - jer ''TKO RADI TAJ I GRIJEŠI''. Njegov grijeh je njegova taština - jer nije imao samo 1 utakmicu da shvati kako takav sustav ne funkcionira i da je pogriješio u svojoj filozofiji - nego ČITAVA 2 KRUGA! Taština je grijeh.
Bilo je rotacija i na drugim natjecanjima - ali ona nisu bila ni tako česta, ni tako drastična (mijenjanje centarskih parova k'o stare gaće). A ta filozofija da ''kod nas svaki od 12 igrača može odlučiti'' - se također ispostavila pogrešnom. To se kao i uvijek - pokazalo u tijesnim završnicama. Tijesne završnice koje smo dobili na ovom turniru su bile više zasluga nekvalitete protivnika - Izrael, Njemačka i Rusija. I tako je um trenera otišao onkraj onoga što fizički imamo, a to je ispao skoro pa ubojiti raskorak.
Ponekad energija nadoknađuje i manjak kvalitete i manjak entuzijazma. Jer mladi i poletni igrači čak i prevareni na prvom koraku stignu sustići svog protivnika i zalijepiti mu blokadu da mu zazovni u ušima. To ste mogli vidjeti dobro na utakmicama Srbije i kod mladih igrača Španjolske, Slovenije. Kus npr. jednostavno ne može - što zbog godina, što zbog fizičkih predispozicija.
Davno opjevana Popova ''kratkoća'' - koju nadoknađuje srcem, jel. A čemu to ako su mu i um i srce rastrojeni. Odigra jednu utakmicu iz inata protiv Francuza - a onda protiv Slovenaca sjedi na klupi i vrišti poput neke uvrijeđene zvijezde - ''HOĆU DA MI DA PREKRŠAJ!!!'' A Ukića ga zapanjeno gleda... To je bilo ono neposredno nakon razmjene komentara s lukavim Lakovićem i ubitačne tehničke... Koliko mi voljeli to njegovo srce - Popović ako nije u klubu u vrhunskoj formi - jednostavno je kontraproduktivan ovoj reprezentaciji. On je vjerojatno sjajan čovjek - ali kao igrač je na ovoj razini - one trick pony - eventualno two trick pony. Olakotna okolnost za njega na ovom prvenstvu jest to što su suparnički vanjski bili prvenstveno skoncentrirani na njega.Drugog pucača nismo imali nakon tajanstvenog nestanka Davora Kusa.
Znači treba nam moderna 4. - pucači i drugi play koji igra za momčad. Planinića zacementirat na 2. koja igra samo prvo poluvrijeme, Popa ako igra u vrhunskoj formi - kao đokera kad nekoga totalno razaramo ispod koša - da ih onda do kraja izneredimo.
Ja bih najrađe ovako - ostavio Repešu zbog dosadašnjih postignuća jer čovjek zna složit vrhunsku obranu - i onda mu dodat drugog izbornika koji slaže napad jer Repeša očito o tome ne zna puno (što se pokazalo čim je iz reprezentacije izostao TOMAS MARKO). Bio bi to odnos Lino-Smajlagić. No to je, naravno, nemoguće. Anzulović nije taj tip - i na ovom prvenstvu je uglavnom služio za to da odvlači Repešu s terena kako bi spriječio tehničku.
Uvijek se priča kako je ex-yu škola iznjedrila sjajnu košarku temeljenu na čvrstoj, neprobojnoj obrani. Ali u svoj ovoj opsesiji moderne europske košarke s obranom - čini mi se da je puno trenera - uz Repešu - zaboravilo osnovne stvari - poput činjenice da sjajni napadači mogu puno bolje ući u um protivničkog igrača kada je ovaj u fazi napada. I time ga i efektnije zaustaviti. I onda se obrambeni specijalizanti, a panjevi za napad, isčuđavaju sjajnoj španjolskoj obrani. He-he. Košarka uvijek ostaje igra inteligencije - a ona se najbolje razvija u napadu. Kondicija je tek na drugom mjestu - jer valja očuvati bistar um do kraja utakmice ili bar duže od protivnika. Inteligentni igrači koji anticipiraju svoje protivnike uz pomoć zadovoljavajuće tehnike mogu zaustavljati uspješno druge koji su teži, viši ili jači od njih.
Kuki je bio sjajan napadač, a u Europi i sasvim solidan obrambeni igrač jednostavno zato jer je predviđao poteze suparnika, sjekao lopte kao od šale ili dijelio blokade. Pri prelasku u NBA je obrambeno bio panj - i s pravom mu se rugao Pippen. Jer tamo su vrijeme reakcije i fizička snaga u ono vrijeme bili svjetlosnu godinu od Europe - za razliku od danas. To svako dijete zna. Ali Toni se adaptirao i na to. Nabio je snagu - izgubio malo na brzini - ali je opet temelj njegovog budućeg poboljšanja u obrani opet ostala ta njegova napadačka inteligencija.
Banić nije mogao zaustaviti Lorbeka jer Banić uz sve svoje kvalitete - prijeko potrebne reprezentaciji - nea pojma igrat leđima košu. On ima dobar šut, ali u pivotiranju je grozan. A npr. Vujčić nije mogao isto jer nema fizičkih predispozicija.
Inteligencija, brzina, sigurnost u sebe - i tek onda nakon toga idu ostale pizdarije - skočnost, težina, snaga... bla-bla. Zato je mladost - pogotovo ova današnja bezobrazna - ključna za turnire i prvenstva - kao što je uvijek i bila. Zato je ex-Yu i bila tako uspješna - jer je uvijek gurala mladost u vatru.
Zato sparivanje igrača u naponu snage tipa Ukić, Tomas etc. - s veteranima može samo dovest do neizbježnog prevelikog opterećenja prvih zbog suludog ritma natjecanja. A kad se onda svi presjeku onakvim rotiranjem - nered je još veći. Mlađi nemaju traume- nego želju za dokazivanjem - i puno se brže stignu ''rekuperat''. Treba samo usporedit zadnja 2 igrača koja je odbacio odnosno ostavio Ivković, a koje je ostavio odnosno odbacio Repeša - i tu se onda vidi trenerska razlika.
Ja priznajem da su i meni na pripremama Rančić i Tomić izgledali užasno loše - i slagao sam se s konačnim Repešinim izborom, a čudio se Ivkovićevom izboru. Da ne ispadne da pametujem - nego čisto priznajem zabludu u kojoj sam ja kao ne-stručnjak upao - po kojoj je Repeša osvojio 6. mjesto, a Duda Ivković je osvajač srebrne medalje krečući iz puno težeg dijela ždrijeba sa ne tako drastično većim igračkim potencijalom. Mada na koncu - naravno - vjerujem i dalje kako je na naš rezultat više utjecalo što je Repeša radio tijekom prvenstva nego prije početka istog.
I što je zaključak svega ovoga osim banalne otrcačine tipa ''na mladima svijet ostaje''? Pa mogao bi biti na to da mladima treba pokloniti povjerenje - a povjerenje iziskuje određenu DOZU RIZIKA. Ne možemo stalno igrati na sigurno. AKo hoćemo više i bolje - moramo se malo više kockati i podati malo veće povjerenje - bez obzira koliko nam strah govorio da su ovi pre-zeleni, a da ovi drugi premalo igraju - jer možda se na kraju ugodno iznenadimo. Možda ne kao susjedi na ovom prvenstvu, ali što kažete na jednu pomlađenu ekipu koja igra lijepu napadačku košarku i možda časno izgubi u četvrtfinalu SP-a od boljega. Recimo, loš ždrijeb. Ja bih sada odmah pristao, zadovoljan i s osmijehom na licu.
duboki naklon za post.
Potpis se prikazuje ispod svake vaše poruke. Ne smije biti dulji od 250 znakova i smije sadržavati samo tekst.
ABA liga
Katanović predvodi Cibonine juniore na turniru ABA lige u Laktašima
Reprezentacija
Tricaški raspoložena Hrvatska do vrijedne pobjede u borbi za Eurobasket!
Reprezentacija
Josip Sesar odredio 12 igrača koji će se suprotstaviti u Zagrebu Bosni i Hercegovini
Reprezentacija
Prvi od dva ključna kvalifikacijska susreta: Hrvatska mora do pobjede protiv BiH
- Najnovije
- Najčitanije
Fenomenalni Nijemac tricom u zadnjim sekundama srušio Lakerse, Hornetsi slavili u produžetku
8 sati•NBA
Sesar: 'Zaslužili smo pobjedu, taktički moramo nešto ostaviti i za Sarajevo'
16 sati•Reprezentacija
Hezonja dvoznamenkast u pobjedi Real Madrida, Partizan prekinuo niz poraza od Zvezde
16 sati•Euroliga
Tricaški raspoložena Hrvatska do vrijedne pobjede u borbi za Eurobasket!
17 sati•Reprezentacija
Double-double Tomislava Ivišića, Ante Brzović ponovno najbolji u pobjedi Charlestona
1 dan•Košarkaški svijet
Pobjednički niz by SuperSport: Božić bi mogao uraniti za jednog igrača
2 dana•Nogomet
Katanović predvodi Cibonine juniore na turniru ABA lige u Laktašima
1 dan•ABA liga
Hrvatska saznala protivnike, opet nas zapali Francuzi, a u polufinalu prijete Španjolci!
4 sata•Nogomet
Dino Prižmić slavio nakon velike borbe u hrvatskom dvoboju
19 sati•Tenis
Kronologija: Sesvećani zasluženo do sva tri boda protiv Dugopolja
2 sata•Nogomet
Jurićev Valladolid važne bodove traži kod izravnog konkurenta u borbi za ostanak
4 sata•Nogomet
Treća i četvrta momčad Lige prvaka sastaju se večeras u domaćem prvenstvu
6 sati•Nogomet
Tricaški raspoložena Hrvatska do vrijedne pobjede u borbi za Eurobasket!
17 sati•Košarka
Francuska u ožujku postaje najčešći hrvatski protivnik, Vatreni su je pobijedili samo jednom
2 sata•Nogomet
Bjelica: 'Nama je sutra utakmica sezone i takva će ekipa istrčati na teren! Petković neće igrati'
1 sat•Nogomet