Ukic kako izgleda je igrao za ozljedom. To samo usput.
Neman nikakav problem za igracem koji zeli i koji je isfrustriran, mislim
da Ukic ima ispravno razmisljanje, a medu ostalo
pita se kakva je njegova odgovornost , kaze da tako ne ide
dalje, da se treba nesto dogodit i to je valjda poruka HKS-u.
Ali to me ne zanima, ja hoću biti favorit! Hoću doći na utakmice i
rugati se svima, ne zanima me više dolaziti u reprezentaciju na način da
molim Boga da prođem skupinu. Ako ne mogu doći u reprezentaciju i
nadati se visokom cilju, neću više igrati! Kakvog smisla ima biti svake
godine sedmi, ja za sedma mjesta ne igram, a to je moja realnost otkad
sam ušao u reprezentaciju. Jer ako nisam dovoljno dobar, ja ili moja
ekipa, bolje da igra neki klinac sa 16 godina i da si krči put, nego da
ja budem šesti, sedmi, deveti ili jedanaesti. Ljudi će imati različite
poglede, netko će tražiti ovaj ili onaj izgovor, ali mene to ne zanima.
Ako nisam dovoljno dobar kao igrač, čovjek, pojava na terenu, ako ne
utječem pozitivno na suigrače, hvala lijepa. Jednostavno nema smisla
biti cijeli život šesti.
Ali to je možda naša realnost?
- Možda je, slažem se. Ali onda ajmo okrenuti ploču. Što sad? Sad,
znači, idemo na EP u Litvu po što, biti osmi? Ako ne možemo napraviti
klik, ako se ne možemo okrenuti na glavu, ne znam što, ako uvijek
ispadamo te eliminacijske utakmice, onda sve nema smisla. Tko ima što od
ovoga? Dajte... Frustracije su prešle sve granice i teško mi se
pomiriti s tim da živim kao luzer, a luzer sam jedino u reprezentaciji.
To ne mogu podnijeti!