Čitao sam sad članak od Juriša ''
'' o tom propadanju na prijelazu iz juniora u seniore.
I je - istina. Klubovima upravljaju debili koji samo misle na kuvertu i
nemaju nikakvu dugoročnu planiranje, nadograđeno s isfrustriranim
sudačkim patuljcima u HKS-u koji si utvaraju da znaju nešto o košarci - a
znaju samo o nepotizmu, muljaži i krađi.
Je - sustav je katastrofalan. Na juniorskoj razini se oslanja isključivo
na sirovom talentu i predispozicijama najviših ljudi u Europi (Dinaridi
(uz Nizozemsku), a na seniorskoj je to isključivo muljanje s
provizijama za polovne Amere & cuclanje gradskih proračuna. U takvom
toksičnom okružju gdje se tobož razmišlja O REZULTATU, ali kratkovidno i
slijepo - za tekuću sezonu, a ne duže staze - naravno da mladi hrvatski
igrači ne dobivaju minutažu.
Sve je to istina. To je tužna stvarnost. Ali TO NIJE I NE MOŽE BITI SVE što se tiče neuspjeha prijelaza u seniorske vode.
Malo naivno zvuči priča da su naši bezgrešni talentirani juniori isključivo uništeni od strane zlih sila nesposobnosti u struci.
Ima neke odgovornosti valjda i na samim igračima. Mislim, treba ti malo i
ćuke u glavi kad prelaziš iz juniorske u seniorsku košarku.
Nemoguće da jedan potencijal kao Zubčić ne vidi gdje su njegove falinge.
Ne vidi da je prangijanje izvana njemu dodatak, a ne forte i da mu je s
obzirom na visinu i pokretljivost mjesto bliže košu, a ne liniji za
tri. Koliko god bila loša struka u Hrvatskoj - nemoguće je da mu to
nitko nije rekao/natuknuo, nemoguće da to nije sam shvatio. E sad dolazi
pitanje - koliko svaki igrač radi na segmentima svoje igre.
Sesar je valjda najeklatantniji primjer koliko ti treba glava da
pretočiš vrhunski talent u veliku karijeru. Je li Simonu trebao poziv u
reprezentaciju da shvati kako je čitavu karijeru zanemarivao igru u
obrani?
Ali pustimo sad one nepovratne. Gdje je npr. Delaš? Kako je on tako čudesno propao nakon odlaska u Litvu?
Pa on je u najmanju ruku potencijal za karijeru kakvu si je stvorio Banić. Najmanje.
Naravno, nećemo biti naivni pa reći da se igrač može razvijati samo na
temelju treninga i individualnog režima usavršavanja - nema ništa od
sazrijevanja bez minuta na parketu.
Zato je Brzoja npr. napravio odličan potez - po meni. On je, da
parafraziram Juriša, postao ''Amerikanac''. I jednom kad završi faks,
ako još napreduje u igri (a vjerujem da hoće) možda će ga npr. Cibona
kupiti kao Amerikanca - izgleda da je to jedini način da se kod nas igra
u seniorskim momčadima. Momak je pametan i mislim da objektivno
sagledava sebe i svoje mogućnosti. Iako je nakon Šarića dao najveći
doprinos u osvajanju recentnog zlata - jasno mu je da nije kao Dario -
TOO BIG TO FAIL. I zato je jednim višestruko korisnim potezom (u smislu
igračke karijere + naobrazbe) zaobišao ovakve KK Zagreb klopke i Bilbao
manevre. I sam je u jednom intervjuu u usporedbi sa Šarićevim izborima
rekao: ''Vidjet ćemo čiji je put bolji''.
Večeras ćemo - nadam se - vidjeti koliko je ustvari bitna glava i
osjećaj za košarku - za vlastite mogućnosti kad vidimo Šarića na
parketu. Vjerujem da će to biti asistencije i isključivo otvoreni
rezonski šutevi, malo ili ništa zabijanja pod koš s loptom.
Ne vjerujem da će dečko glumiti ili forsirati nešto što nije - a to je
ono što se mnogim našim juniorima obije o glavu na prelasku u seniore.
P.S.
Prošlo ljeto sam na igralištu naletio na dečka koji se onako - održavao u formi prije odlaska na jedno američko sveučilište. Iz zezancije smo našli još par ljudi i bacili 3 na 3. Nikad neću zaboraviti njegovu frapiranu facu na to kako sam branio pick. Kao da sam izveo osmo svjetsko čudo!
A ja si mislim - PA HEBOTE kamo idu ove nove generacije - nekad se i na haklu usavršavalo branit pick, a danas nam u seniorskoj reprezentaciji ne mogu to obranit da im život ovisi o tome!
[uredio Dropshotski - 24. kolovoza 2012. u 18:08]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...