Sramota je šta u hrvatskoj nije moguće razvijati naše najveće talente, nego za nas to obavljaju srpski, crnogorski i slovenski klubovi.

Razumijem i te momke i njihove menađere, jer su hrvatski klubovi i njihovi treneri malo radili i još uvijek nedovoljno rade na tome da omoguće razvoj domaćih talenata i to je veliki razlog za skepsu igrača.

Stvari se polako, polako pomiču na bolje ali je to još uvijek malo:

- Cedevita Junior odlično razvija Kučića a izgleda da su se do kraja opametili (za razliku od slučaja Jelavić) i sada odmah daju priliku drugom supertalentiranom igraču - Biliću. Nadam se da će se Mulaomerović dokazati u razvoju ove dvojice mladića.

- Split će ove godine napokon do kraja razviti domaćeg, splitskog igrača - Runjića u nositeja za ABA ligu te je Split vratio skoro otpisanog Perkušića za igrača rotacije u ekipi. Također Split daje priliku Tišmi i Gnjidiću da revitaliziraju svoju karijeru i tako daju ideju drugim talentima kako je Split dobra sredina za doći igrati u njoj. Subotić, po meni, nije bio pravi trener za razvoj mladih igrača, nadam se i vjerujem da će Rimac biti.

- Cibona kakva takva jest, daje priliku Buljanu da bude nositelj u ABA ligi te Perasoviću i Bošnjaku da budu igrači rotacije. Lani je revitalizirala karijere  starijima: Kapusti, Mazalinu i drugima. Vulić sada nema drugog izbora nego se osloniti i na mlade.

- Zadar ide u drugom smjeru, izgubio je i rasprčkao jako potentnu skupinu juniora i kadeta ali je oživio Bozića kao reprezentativnog potencijala, koji ne želi igrati nigdje osim kod Jusupa (što je po meni pohvalno). Sada Jusup pokušava uključiti mlade Sikirića i Klaricu ali me strah da se, ako klupski rezultat bude nezadovoljavajući, krene u doselekciju i marginaliziranje preostalih mladih. Jusup je trener kakvog bi svaki mladi igrač poželio za trenera ali, on sada nema volje ni vremena baviti se mladima.

Kada Jelavići, Ivišići i Krajnovići počnu razmišljati kako im je najbolje u domaćim klubovima, hrvatska košarka će krenuti nabolje.

Mislim da nema tu puno veze sa radom u klubovima. Sve je u glavama, prvenstveno roditelja Taština i ništa više... Uz to ulaganja naše države u košarkaške klubove je neznatno i košarka više nije kod nas in. Najlakše je podvit rep prodat se za šačicu dinara jer je tamo "bolje"... Pogledajte kako se mladići iz susjedstva u nas guraju trenirati nogomet.. Moš mislit.. Spominjem nogomet jer što su oni za nas u košarci to smo mi za njih u nogometu..