Ovo je već značajan problem.

 

Sve sredine koje si naveo imaju košarkašku tradiciju, i njihov nedolazak na Otvoreno prvenstvo jest minus.

Doduše, pojavili su se novi sudionici poput Cresa (4.ti sa članom petorke prvestva Lukićem koji jest talentiran za košarku), koji do sada nije sudjelovao...Pazin, Međimurje?

 

Osobno sam prvi put popratio Otvoreno prvenstvo (kroz utakmice Splita na YT kanalu Slm Splitball) i ne vidim svrhe da ta djeca (jer to još i jesu) igraju ligu.

 

S druge strane, vjerojatno bi ipak bilo korisno da se natjecateljska godišta po Fiba-usklade (U16, 18 i 20), a da vide kako uklopiti U13/14.

 

Nadam se da će klubovi pokazati stav i ne prihvatiti bez pogovora prijedlog (Simona).

 

P.s. Ne mogu vjerovati da nitko iz vrhuške (Simon, Tomas) nije došao pogledati Otvoreno prvenstvo, jer se tu po prvi put mogu na okupu vidjeti talenti iz Rh (ali očito ne iz svih klubova s tradicijom), ali i rad na timskim elementima gdje je osvajač Split ne osvojio zlato nego diplomski rad iz moderne košarke.

 

Passarella je zgodna, jer da nije toga, neki sa rostera ne bi vidjeli parketa.

 

Kako bi - da se tebe pita - uskladio jedno s drugim?

Ako se radi o prijedlogu koji je bio objavljen na košarkaškim portalima, i ako bi isti bio prihvaćen, igralo bi se otvoreno prvenstvo U13, što znači da bi ista ova generacija (2013.) iduće 2026. još jednom igrala Otvoreno prvenstvo (iako bi neki od njih mogli kao ulazno godište igrati (i)  U14.

Ovaj prijedlog o ponavljanju generacije 2013. na Otvorenom prvenstvu je posebno stupidan.

Otvoreno je trebalo ostaviti za U12, dakle slijedeće godine 2014. godište. Besmisleno je da U12 igraju normalnu ligu.

2013. će igrati pretkadetsko natjecanje s 2012. godištem, odnosno većina će grijati klupu. 

Nitko od zagovaratelja promjene godišta (Simon, Tomas, Ukić) nije došao pogledati najmasovnije košarkaško natjecanje u Hrvatskoj, Otvoreno prvenstvo za dječake U12.

Po njihovoj ideji, ovo godište bi slijedeće sezone trebalo igrati za pretkadete. Vidjelo se možda 20-ak igrača koji će možda moći participirati s 2012. godištem. Svi ostali će slijedeće sezone grijati klupu, umjesto da igraju U13 ligu.

I umjesto da roditelji, treneri, klubovi dignu glas, oni mirno čekaju odluku koja će po mom mišljenju potjerati iz košarke i ovo malo djece što je još ostalo. 

U 3 miseca se kod dice od 12 godina puno tega promini. Zašto oni ne bi mogli igrati u14 ligu dogodine? Prije se tako igralo i sve je bilo normalno, a i kosarka nam je bila bolja asad ispada da ce sve propast radi pomicanja godista.

nego stvaranje igrača...

 

Izjava jest nezgodna, na prvu djeluje ignorantski ili kao odstupnica za neuspjeh.

Recimo, sin mu trenutno zbog nedovoljnog fizičkog razvoja (tzv. retardant) ne moze parirati ponajboljim europskim igračima koji su godinu dana stariji. Treba li ga zbog toga prikovati za klupu ili prihvatiti i poraz za cijenu njegovog odrastanja?

Isto se može reći i za Garmu koji je tek prije par mjeseci ušao u fazu intenzivnog rasta, a ima rijetko viđen napadački arsenal.  Ili recimo visoki Ćelić iz Splita, koji ako završi na U16 bi mogao tamo igrati kao 14 godišnjak (rođen u prosincu 2010.); ima možda ponajveći obrambeni upside na poziciji 5 u godištima 2009. i 2010., ali (trenutno) jedva može ubaciti koš osim ako nije zakucavanje ili polaganje.

...

Ja osobno u tome vidim potrebu da se takve  gura pa i na uštrb najboljeg rezultata, jasno u razumnoj mjeri, respektirajući potrebu ostalih da se nadmeću s vrsnjacima i da igraju na rezultat.

Za 2010. godište bi "ipak" bilo bolje da iduće ljeto igraju A diviziju kao izlazno godište, a i 2011. kao ulazno bi tu imalo što za reći. Zato Roko, ako,to i misliš, nemoj baš otvoreno govoriti...

...

Opet, kad pogledate niz medalja koje su osvojila godišta 1994-1998  a koliko je od toga izašlo seniorskih reprezentativaca/ozbiljnih igrača, nameće se zaključak da bi nešto trebalo drugačije (a ne da npr. Šarić igra 35 minuta u U16  uzrastu da bi se uzelo zlato, a timske igre baš i nije bilo puno).

 

Vrijeme će pokazati kakav će prijedlog proći i kakve će plodove dati. Ne vjerujem da ne rade u dobroj vjeri a svi oni (Simon, Tomas, Ukić) spoznali su na svojoj koži vrijednost stručnog rada, pa i u kasnijim godinama.