Za one koji još uvijek čitaju moj post kao da sam nečiji odvjetnik – smirite živce. Ne branim nikoga, ne napadam nikoga, nego pokušavam gledati košarku kao sport, a ne kao sapunicu.

Sad, pitanje za sve genijalce koji u svemu vide zavjeru: gdje točno u košarkaškom svijetu prolazi granica između “dijete” i “odrasli igrač”? Jer oba igrača koja sam spomenuo, ako me osnovna matematika ne vara, imaju 18+. Dakle, punoljetni.

A dok se mi pitamo jesu li “još djeca”, u Europi već 2006. i 2007. godišta igraju startne petorke i to na ozbiljnim turnirima, kao na primjer EuroBasket 2025: 

• Miikka Muurinen (2007) – Finska

• Tarik Hrelja (2006) – BiH

• Mark Padjen (2006) – Slovenija

• Mario Saint-Supéry (2006) – Španjolska

Kod nas? Najmlađi Hrvat u seniorskoj reprezentaciji bio je Hezonja s 19 godina na SP-u 2014. Mateo Drežnjak debitirao je tek sa 21 na kvalifikacijama za Eurobasket 2022. Možda je kod nas problem?

Pa pitam opet: kad ćemo u Hrvatskoj prestati glumiti da su ti momci “djeca”, a početi ih tretirati kao odrasle sportaše? Roditeljima će oni, naravno, uvijek ostati “njihova mala djeca” – ali sport nije vrtić, nego postane dio života i posao.

Dražen je s 17 igrao za Šibenku, ako je pravi igrač igrati će, evo u nogometu se forsiraju klinci čak s 16 godina kao mali tj veliki Vušković u Hajduku pa Durdov s 16, ne znam s koliko je Gvardiol startao.

Klubovima nije u interesu razvijati mlade igrače jer ne donose im niti financijsku dobit, niti rezultatsku. Ako su ekstra talentirani odlete prije nego su 18 godina, Ružić je otišao u Španjolsku, braća Ivišić iz Šibenika također sa 17 godina prvo u CG, zatim preko bare, Jelavić je otišao sa nekih 18 iz Cede u Megu, a i to je samo razvojna stepenica. 

Nogomet je drugačije posložen, transferi omogućavaju da rasteš kao klub, ulažeš i da ti se ta ulaganja isplate. U košarci radi NBA je to drugi Svijet, sa jedne strane igrači i menadžeri dobivaju astronomske cifre gdje ugovori dosežu pola milijarde za par sezona, a sa druge mali razvojni klubovi nemaju ni za plaće trenerima, gasi im se struja i ovise o lokalnim samoupravama. 

Slažem se i prvi govorim o problemima politike, raznim uhljebima i korupciji, ali nije istina da baš se nebi razvila niti jedna pozitivna sredina i poštena za razvoj mladih igrača. Jednostavno velika nejednakost, neisplativost...

Euroliga je praktički privatna liga milijardera, multinacionalnih kompanija i političkih autorikratskih sredina kao Turska, Rusija...di nitko ne pita od kuda lova. Sustav u SAD-u se bazira na razvoju kroz srednje škole, sveučilišta koja više nisu amaterska već plaćaju itd. 

Mi imamo sustav kao u nogometu, samo bez da se lova okreće. Da u košarci se lova okreće na transferima, mi bi i dalje imali barem jedan klub u euroligi i dobru momčad bez ikakve sumnje te bi nam košarka bila 70% jača nego danas. 

Sve ostalo je teško romantiziranje.