Otvoreno pismo Upravi KK Cedevita Zagreb (dopredsjedniku Kluba gosp. dr. Ninoslavu Brčiću)

Poštovani,

Nakon prespavane noći, hladne glave i još uvijek poprilično emotivno uzdrmana, nakon mnogo promišljanja odlučila sam Vam se javiti – nastojati ću biti što kraća:
09.02.2011. – Polufinale Kupa Krešimira Čosića – Cedevita vs. Zadar

Svi koji su bili u dvorani ili na bilo koji drugi način gledali utakmicu, znaju kako je tekla i kako je završila – nepotrebno ju je prepričavati, analizirati. Za to postoje stručnjaci mjerodavniji od mene.
Navijanje, podrška s tribina jedna je od bitnih stvari u svakom sportu. Na tribinama se svašta kaže – sve u žaru praćenja vlastite ekipe, ispravnih ili neispravnih odluka sudaca.

Na tim istim tribinama, uz teren između dvaju obruča sam proteklih 12 godina – ponosna sam na moje dvije djevojčice koje su odrasle i stasale u dvije mlade žene, zdušno trenirajući, igrajući, putujući, družeći se i gradeći čvrste, zdrave temelje svojih osobnosti za cijeli život.

Ono što sam sinoć doživjela na tribini prvo je i nadam se posljednje takvo iskustvo. Tješim se da je to izolirani slučaj i da nisam imala sreće što je baš sinoć u redu ispred, mene nešto malo nakon početka utakmice došao i sjeo – na prvi pogled vrlo šarmantan gospodin s prijateljem.

Na početku odmora u poluvremenu, gospodin je vrlo žestoko, popraćeno nizom vulgarnih izraza,  komentirao nešto prijatelju s kojim je došao.
Takav niz vulgarnosti nisam mogla ne primijetiti i  samo sam se nasmijala, na što se on okrenuvši se k meni vrlo gentlemenski pokušao ispričati s: “Neka dama oprosti na izrazima, ali jako sam ljut na ovog mog prijatelja koji se deklarira kao zagrepčanin!
Ja sam član Uprave Cedevite i to me jako ljuti!!!  Znate on navija za Zadar, tu kraj mene, a živi i radi u Zagrebu!“
Na što sam mu samo odgovorila „Ma nema problema, na utakmici smo, a ne čudim se što gospodin navija za Zadar kad se djeca tako trude i ostavljaju srce na terenu za razliku od Cedevite!!“
„Molim, za koga Vi navijate?“  „Pa za bolju igru, slabiju ekipu koja izgara na terenu – a trenutno je to Zadar!!“
Na to je „gospodin“ (kako je sam sebe deklarirao - nikome u tom trenutku bitno osim izgleda, njemu) – član Uprave Cedevite, (a zahvaljujući modernoj tehnologiji i Googlu,  slika i ton od jučer su dobili i ime) , gospodin potpredsjednik kluba, dr. Ninoslav Brčić, revolirano pomaknuo svog prijatelja i krenuo na drugi kraj tribine uz komentar da on ide, k ostalima iz Uprave, a onda je stao, okrenuo se prema meni i upitao:“ Vi ste iz Zagreba?“ „Da?“ „VI ste zagrepčanka?“ „Da jesam“
„Takve kao Vi bi sve trebalo politi benzinom i zapaliti!“ izašlo je iz njegovih usta na sveopće čuđenje mene i  svih oko nas na tribinama. Izgovorio je i otišao!!!
Ostala sam gledajući za njim u čudu i jedino što sam mogla izgovoriti bilo je „Evo, gorim kao baklja ivanjska!“

Još jednom, hladne glave ali poprilično emocionalno uzdrmana mislim, ne sigurna sam, da mi gospodin dr. Brčić duguje ispriku i ovim putem je zahtijevam.

Gospodine Brčić, meni ne treba benzin da bih gorjela uz teren.
Ja već 12 godina izgaram od ponosa, sreće i ispunjenosti duše kada gledam osmjehe na licu mojih djevojaka -  košarkašica, sada košarkaških sudaca, a najstarije i ponosne cheerleadersica Cedevite.
Svaki njihov susret sa prijateljima – na terenu žestokim protivnicima, u bilo kojem dijelu Lijepe naše, a i mnogo šire, ispunjen osmjesima, zagrljajima, dodaje po jednu iskru plamenu moje duše.
Sve one sate provedene u automobilu razvažajući djecu na utakmice;  sve one dane, godine, provedene uz teren kada smo, ali uvijek i svuda, pljeskom i skandiranjem nagrađivali dobre, sportske poteze naše ekipe, protivničke ekipe, sudaca - na sreću ne može zasjeniti vaša razarajuća želja za spaljivanjem iskazivanja vlastitog stava osobe do Vas.

Žao mi je samo što ste imali potrebu deklarirati se kao član Uprave kluba, a samim time iza svog sramotnog ponašanja i izričaja staviti i cijeli Klub – ekipu mladih ljudi koja se trudi  i na terenu ostavlja: mladost, znoj, sve svoje slobodno vrijeme.  Mnoštvo ispravnih ljudi koji to zbog svoje požrtvovnosti, rada, truda i predanosti, nisu zaslužili!

Još su stari kinezi znali da : Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom. Možeš kupiti postelju, ali ne i san. Možeš kupiti sat, ali ne i vrijeme. Možeš kupiti knjigu, ali ne i znanje. Možeš kupiti položaj, ali ne i poštovanje. Možeš kupiti ljekara, ali ne i zdravlje. Možeš kupiti život, ali ne i dušu.

Zbog svih mladih sportaša koji dolaze iz toplih roditeljskih domova, koji spavaju snom pravednika, koji  sve svoje slobodno vrijeme odvajaju za bavljenje – kraljicom sportova, a i svi su, mahom,  odlični i vrlo dobri učenici.
Zbog svih njih koji su svojim predanim radom zaslužili poštovanje na terenu i van njega, koji i zdravi i bolesni igraju jer je košarka ono što im ispunjava dušu, a i zbog svih nas koji smo godinama, u dobrim i lošim sezonama tu uz njih, još jednom,  zahtijevam Vašu ispriku.

 Pozdrav,
                        


U Zagrebu, 10.02.2011.

.............

nadjoh ovo

Seljačina ksenofobna, što drugo reći...

Svaka čast ženi na pismu...

Čudno da damu nije zasmetalo vulgarno navijanje Tornada, navijača kluba za koji navija.   Iako za vulgarnosti nema opravdanja, bilo bi dobro da gospodična jedno napiše i vodstvu Tornada. Ili njena dječica možda ne čuju ono što dolazi s druge strane?

Zašto uspoređuješ navijanje i ekscese navijačke skupine sa ekscesima predstavnika kluba?
Tvoja usporedba ne drži vodu...

Od navijača se takvo što i očekuje, ali od drugog čovjeka jednog košarkaškog kluba ipak ne.

Apsolutno se slažem. Uopće nije za usporedbu. Al kažem iz svog iskustva. Kada sinu morate objasniti ponašanje (vrijeđenje) skupine huligana koje on gleda sa strahom i nekog tko bi ispred mene psovao i vulgarno se ponašao, ja te uvjeravam da je to jednako stresno za jednog roditelja. Pri tom uopće ne ulazim u to što se od koga očekuje i što je društvu (donekle) prihvatljivo, a što nije.

 

Samo kažem "da te poprilično emotivno uzdrma" i jedno i drugo. Ako si stvarno roditelj i ako ti stvarno smetaju određeni procesi i događaji na utakmici, a tamo vodiš klinca.

svaka vulgarnost je za osudu,... međutim na prvoj tekmi kupa (ced-zad) onih 12-18 navijača zadra nisu bili vulgarni.

Ja nisam bio na prvoj utakmici polufinala pa ne znam kako su se ponašali navijači Zadra, ali evo Gomez kaže da su bili ok
jer ih nije bilo puno. Tako da ova gospođa ne treba prozivati Tornado u svom pismu.

Ja sam mislio da si ti bio na utakmici Cedevite Zvrxe pa zato spominješ navijače Zadra da su vrijeđali, na finalu jesu, to priznajem,
a ovako ispada k'o da osobno poznaješ seljačinu i zato braniš  i njegove ispade...

Zanimljivo. Nije bilo, ali...

Sjećaš li se se druge utakmice polufinala hr prvenstva između Zadra i Cedevite? Sjećaš li se tuče Tornada i policije kada su Zadrovi huligani krenuli prema drugoj strani, na kojoj su bile i cheerleadersice Cedevite? Sjećaš li ne vulgarnosti koju su konstantno dolazile sa Zadrove strane? Sjećaš li se vrijeđanja Grada Zagreba i svih njegovih stanovnika? Sjećaš li se svega toga? E ja sam bio s djetetom na toj utakmici!

I opet ponavljam. Ako je cilj bio kritizirati jednog sportskog djelatnika, to je u redu i za svaku pohvalu. Iako onda nije trebslo biti toliko patetike.

A ako je cilj kritizirati pojave na i oko sportskih borilišta, e onda je promašila "ceo fudbal". Puno gore stvari se događaju od navijača kluba kojima i ona pripada (ne bitno što vjerojatno nije član Tornada), a ona to ne vidi ili ne želi vidjeti... A jedanko loše utječu na njenu djecu, kao i na moju ili nečiju treću.

Lijepo je ukazivati na loše stvari u društvu i to je za pohvalu. Samo se nadam da neće stati na tome, u njenom klubu ima puno toga za "čistiti".