Poslije serije pobjeda u ABA ligi i pobjede protiv Macabija u Tel Avivu došlo je otrežnjenje protiv ALBE iz Belina. Obradović je dobro snimio igru Cedevite i mogućnosti svakog njenog igrača. Naložio je pritisak na onoga koji prevodi loptu i organizira napad i na linije dodavanja. U takvoj situaciji, jedini koji je mogao sa loptom kreirati za sebe ili momčad preostao je Ukić. Točna i okrutna konstatacija. Još dvojica su to mogla – Babić i Tomas. Nitko drugi. To se je sinoć jako dobro vidjelo. Babić je bio povrijeđen-bolestan a Tomasa u nekom kontinuitetu nismo vidjeli već dvije godine. Uz navedeno, Obradović je Cedeviti oduzeo i skok. Žalosno je bilo vidjeti da Zupčić, jedan od najkritiziranijih igrača na ovom forumu, je bio jedan od rijetkih koji je mogao prevesti loptu.
Poraz, sam po sebi, ništa ne znači. Bitna je škola i plaćena školarina te što se iz nastavnog gradiva uspjelo savladati. Tu se krije pravi problem. Cedevita, jedina hrvatska košarkaška momčad koja ima sređene financije i neki dugoročni plan, nije mogla na hrvatskom tržištu kupiti igrača koji bi odmah ili za godinu-dvije pokazao sve ono što se traži od modernog igrača. A to znači, ne samo zabiti iz čiste situacije nego i kreirati za sebe ili za momčad. A to ukazuje na problem rada u klubovima. Cedeviti nije problem platiti hrvatskog igrača, ona ga može platiti i 1.000.000 eura ako toliko vrijedi. Problem je što hrvatski klubovi nisu stvorili igrača koji vrijedi više od 150.000 eura. Oni su okrenuti prema izvorima financiranja a ne prema tome što će stvoriti i na osnovu toga osiguravati veći dio vlastitih financija. Zbog toga ne smijemo biti sažaljivi prema bilo kojem klubu.
U takvoj situaciji na hrvatskom košarkaškom tržištu, užasavaju me likovi na klupi Cedevite. Previše takvih imbecila sam se nagledao u svom tridesetogodišnjem poslovnom vijeku. Iskusno oko na njihovim facama i govoru tijela sve vidi. Također se vidi i na njihovim proizvedenim mlađim generacijama.
Emil Tedeschi je genijalan na svom teritoriju. Upravo je napravio fenomenalnu akviziciju u Srbiji gdje je za smiješne pare kupio jednu od najperspektivnijih europskih firmi iz područja prehrane. Ali što se tiče košarke tu mu strahovito šteka. Previše je tu likova koji su se uhljebili i koji pokrivaju jedni druge a na vrhu su Mamić i njegov prijatelj Weber. Cedevita je, po Tedeschijevom planu trebala biti lokomotiva hrvatske košarke. Nažalost, to još ne može biti. Mora napraviti radikalne zaokrete.