Basketašu;

Djeca sa 14-16 godina nisu manje-više gotovi igrači. Pred Ante Žižićem je dugi put da postane ono što on, njegova obitelj, klub i mi priželjkujemo. Tu dolazi do izražaja odgovornost kluba za pravilan, dobro trasiran i ne manje važan- tempiran razvoj koji ne trpi preskakanje cijelih stepeništa. Cibona je zbog svojih grešaka izgubila Marka Arapovića. Više mladih igrača (i roditelji) se je žalila na cibonine trenere. Zato je Cibona nastojala ojačati struku. Iz Splita, je dovela mladog Antu Žižića obečanjima da će sa njime kvalitetno raditi i da će dobiti punu pažnju. Za sada je to u potpunosti ispoštovala. Cibona na njegovom primjeru polaže ispit pred hrvatskom javnosti, talentiranim klincima iz cijele države i njihovim roditeljima. Mi na forumu smo inzistirali na takvom njenom putu i ona za sada to čini. Ante u Splitu ne bi imao mogučnosti za takav razvoj: paralelno igrati A1 i ABA ligu. Ne bi ga ni držali kao malo vode na dlanu-bio bi samo jedan od mnogih. Braća Bender, Vručinić, Katić pa i Marinelli – bili su u Splitu i otišli. Zašto? Očito za to nije kriva ni Cibona, ni Cedevita ni Zadar. O ostalima koji su u zadnjih nekoliko godina otišli iz Spita da i ne govorimo. Puno ih je a niti jedan nije završio u tako spominjanu Cibonu.

Hoću reći, nemojmo lošu klupsku politiku „našeg“ kluba opravdavati „krađama“ drugih. Ovi drugi, ponekad jesu doslovno ukrali igrača na svoju sramotu ali puno više su spašavali i razvijali igračku karijeru na dobrobit naše košarke.

Alergičan sam na komplekse malih i velikih sredina. Kompleksi ubijaju i to zbog našeg neznanja. Više puta Split je bio veći od Zagreba, prvi put kada je kraj njega bila Salona, naš tada najveći grad. Drugi puta kada je Dioklecijan napravio svoju palaču, treči put kada je izrastao srednjovjekovni Split a četvrti put kada je Jugoplasitika bila trostruki prvak Europe a Cibona samo dvostruki. Hoće li Split opet biti veći od Zagreba to ovisi samo od spličanima a ne o zagrepčanima.