Još jednom se je, nažalost, pokazalo da podržavanjem Jeffrey-ovog posta mnogi sa ovog foruma ne žele-ne mogu pročitati post sa razumijevanjem. Nije problem ni moj ni njegov post, nego sudbina hrvatske košarke.  U niz situacija sam bio svjedokom i sudionikom gdje zaposlenici i građani Hrvatske nisu bili u stanju prepoznati srž problema i na osnovu toga donijeti kvalitetne odluke. Samo zato jesmo tamo gdje jesmo. O kriminalnoj prošlosti Emilovog oca ( ne i njega!) jako puno znam a poznato je da je on utemeljitelj, osnivač i tvorac današnjeg Atlantic grupe (obitelji su nam iz istog društvenog okruženja). Te kriminalne radnje ga stavljaju u istu ravninu kao i one koji su davali-obećavali novac  Ciboni. Ipak, to nikad nisam navodio niti ću navoditi. Poznavanje i nepoznavanje takve problematike te građenje stavova na osnovu toga ide na dušu svih nas (htjeli –ne htjeli). Ovo treba biti isključivo košarkaška priča, koliko to može biti.

Očekivao sam puno viši intelektualni nivo komentara kao npr. onih koje se dotiču firmi koje su poslovno vezane sa Atlantic grupom te razlozi sponzorskog siromaštva kod Cibone, Zadra, Splita, Zagreba i drugih (uzročno-posljedična veza). Na žalost, o tome niti jedno slovo. A to je jedno od krucijalnih pitanja. Zar je moguće da smo većina nas toliko debilni po tim pitanjima. Navodio sam poslovno okruženje ova dva kluba, opet ni riječi kvalitetnog komentara koji će eventualno razjasniti ili produbiti tu priču. A tema je fenomenalna.

Niti jedan komentar nije argumentirano opovrgnuo činjenice i teze koje su iz toga proizašle.  Samo negativni komentari prepuni pljuvačke. I onda mi imamo pravo da o sebi mislimo nešto posebno dobro?! Tragično!!!!!!!

Zašto je Emil htio osvojiti predsjedničko mjesto Zagrebačkog športskog saveza? Da bi Cedevita više dobila? Laž! Njoj taj novac ne treba. To se može vidjeti iz mog argumentiranog posta. Samo ga treba znati čitati sa razumijevanjem. Istina je veoma prozaična-da bi Cibona dobila manje  tj. nedovoljno za svoj opstanak.

Zamislite da u Hrvatskoj više nema Cibone. Razmišljajte barem pet minuta. Sada zamislite da nema Zadra (opet pet minuta). Pa Splita, pa Zagreba, i tako dalje. Jedini igrač na košarkaškom planu ostaje ne KK Cedevita nego Atlantic grupa. Jeste li shvatili?! Gdje je tu interes HR košarke? To ja vas pitam.
Uspjeh-neuspjeh kluba u prethodnoj godini ne može biti jedini kriterij za ocjenjivanje a prema tome i kriterij za dodjeljivanje novaca. Klub nije firma ili njen zaposlenik. Što sa ocjenjivanjem sveukupnim doprinosom hrvatskoj košarci? To ćemo baciti u smeće? Što sa svim onim utjecajem koji taj klub je imao-ima na promoviranje HR košarke a prema tome i sporta? I to ćemo baciti u peć? Što ćemo sa svim  onim što su stvorile prethodne generacije? Zar ćemo sa svakom novom generacijom bacati u vatru sve ono što su prethodnici stvorili? Gdje ćemo stići sa takvim razmišljanjem? Ima puno pitanja a veoma malo odgovara. Zašto? Nismo kvalitetni.

Da zaključim: Da li je vama u fokusu interes hrvatske košarke ili interes svojeg-tuđeg gazde (ma tko on bio - Bandić, Tedeschi, Todorić, Jambo,…)?

 Ajde ti sada navijaj za Cedevitu u njenom srazu sa Crvenom Zvezdom, što bi trebalo biti normalno ako ti je stalo do hrvatske košarke. Kako natjerati sebe protiv sebe?

Kako ja vidim hrvatsku košarku u par riječi: Cedevita treba biti stabilan-stalan euroligaš koja će kupovati po tržišnim cijenama zvijezde koje dolaze iz Cibone, Zadra, Zagreba i Splita, …,  a ovi od onih iz nižeg ranga. Ona mora vidjeti koristi od njihovog postojanja-funkcioniranja, ona se ne smije postavljati kao multinacionalna korporacija čija je jedina logika da veće ribe jedu manje jer iza veće ribe ostaje pustoš.
Jeste li sada shvatili?