Bio jednom jedan čovjek čudan s još čudnijim svijetom oko sebe, tako čudnim da su zajedno izgledali ko da ih je poplava donijela, a zapravo spojile ih nekakve pare kojima se skrivao trag nastanka ko noge u zmije. Mile mu je bilo ime, a ovi njegovi bi ga oslovljavali s e-Mile, da bude blisko, moderno, a opet s puno poštovanja i ushita.  Mile zvan e-Mile, jednom dok je još bio mlad, gledao što rade veliki momci s djevojkama i nekako mu se učinilo da je tu prevelik stres i gnjavaža, a najveća tlaka od svega mu je bila i sama pomisao da bi ikad ikome polagao račune, a sa ženama prije ili kasnije stvari završe tako. Zato je e-Mile odlučio da neće ni hodat a ni ženit se sve dok postoje usluge pod zajedničkim nazivom „masaža“. I tako godinama, dok su se drugi vezivali sve više i više za jednu djevojku ili ženu, e-Mile je živio bez stresa, kupujući zadovoljstvo kod najljepših dama na tržištu tih i takvih usluga. Džaba što su mu dobronamjernici govorili – oženi onu dalmatinku, neće ti biti krivo, a valjda ni njoj.  E-Mile je uživao u neobaveznim igricama, u fensi odajama punim ogledala, u svijetu u kojem žene, ako iti malo drže do sebe, ne smiju imati više od 29 godina. I tako je to išlo skoro dvadesetak godina …. dok se jednog jutra e-Mile nije probudio pokraj potpune neznanke, sav u nekom hladnom znoju i panici da tu nešto nije uredu i da tu zapravo nema ljubavi.  All you need is love, zapjeva e-Mile tužno, uzme onu vreću dukata ispod kreveta i zaputi se preko male granice u Ljubljanu ženit s nekakvom slovenkom. Legenda kaže da su imali lud i nezaboravan brak, ali ima i onih koji tvrde da to baš i nije bilo tako.