1.Španjolska: Uoči natjecanja bili su veliki favoriti, baš kao što su sada. Garbajosa i Navarro na najbolji su način odreagirali, premda su bili u svojevrsnom zaostatku. Pepu Hernandez ima skupinu kvalitetnih i raznovrsnih košarkaša. Furia je savršeno izbalansirana momčad sa sjajnom kemijom i atmosferom. Domaći parket također im je velika prednost, a ne krenu li stvari željenim tokom postoji i mogućnost laganog "povjetarca u leđa".

2.Litva: Najefikasnija momčad natjecanja, koja izgleda potpuno drukčije kad igru režira Šarunas Jasikevičius. Imaju sjajne šutere na svim pozicijama i napadački su najpotentniji na prvenstvu. Problem je obrana. Nemaju rješenja za Pau Gasola. Robertas Javtokas ima potrebne fizičke alate, ali ne i tehniku. Geidrus Gustas nije adekvatna zamjena ni za onih deset minuta koliko Šarasu treba predaha. Visoki igrači im se malo previše izvlače van.

3.Grčka: Grci nisu odigrali na razini, međutim polako se dižu, a njihovo iskustvo igranja velikih utakmica moglo bi biti presudno. Diamantidis i Papaloukas čine najbolji bekovski par na natjecanju. Obrana im je uvijek na visokoj razini. Fotsis im nedostaje više od očekivanog. Papadopoulos je tek protiv Hrvatske pokazao dio svog repertoara. Dosad su svi igrali zonu protiv njih, jer nisu mogli pogoditi bačvu. Možda je utakmica protiv Hrvatske prekretnica.

4.Slovenija: Slovenska obrana je na ovom natjecanju bez premca. Brzi Lakovič i Dragič rade strašan pritisak na loptu, a dvojac Nesterovič - Smodiš odlično funkcionira ispod koša. Tony Parker i Dirk Nowitzki nisu se naigrali. Napad je dosad solidan, ali ne i spektakularan. Nedostaje im jedan kreativni bek. Atmosfera među igračima - nikad bolja. Pipan u rotaciji koristi samo osam ljudi, što bi se kasnije moglo pokazati važnim.

5.Rusija: Taktička ekipa koja igra na fizičke atribute. Odlični u obrani s najboljim parom krila (Kiriljenko, Krjapa). Nedostaje im brzine u napadu, Holden je jedini igrač s kvalitetnim driblingom. Lopta ide sporo. Uzimaju mnogo vanjskih šuteva, a nemaju dobre šutere. David Blatt je odličan stateg i to je jedna od njihovih velikih prednosti.

6. Francuska: Tony Parker gotovo je nezaustavljiv u prodoru. Nažalost po Bergeauda Parker nije toliko dobar distributor i organizator. Boris Diaw je u lošoj formi, nedostaje im njegova kreacija. Atletski najmoćniji na prvenstvu, vrlo dobra obrana. Imaju široku klupu i mnogo defenzivnih varijanti. Puno trče, vole tranziciju. U igri na pola terena žive od Parkerovih prodora. Zona je njihov najveći neprijatelj. Ronny Turiaf jedini igrač koji može zabiti leđima.

7. Hrvatska: Što reći o Hrvatskoj? Nepredvidljivi i nekonstantni. Pobijedili Španjolce i izgubili gotovo sve ostalo. Tanki na poziciji četvorke s Banićem i Markotom. Mnogo napada rješavaju u početnim sekundama. Popović ima dozvolu za šut. Kasun, Ukić i Planinić još nisu odigrali svoje najbolje utakmice. Uz Francusku Hrvatska ima najviše poena iz kontri. Kada reagiramo kvalitetno u defenzivnom skoku možemo pobijediti svakoga.

8. Italija: Nokaut faza će za Talijane početi već u posljednjem kolu igre po skupinama. Ako svladaju Njemačku, u četvrtfinalu ih čeka Španjolska, a to je onda vjerojatni kraj. Imaju pokretljive i šuterski sposobne visoke igrače. BellineliBasile također mogu pogoditi čuda, no nedostaje im raznovrsnosti u napadu i jedan klasični centar koji bi držao sredinu reketa. Vole igrati brzo s mnogo nerezonskih šuteva.

9. Njemačka: Dirk je očito umoran, a to nije dobra vijest. Pogotovo što ostatak ekipe izgleda još slabiji no što je bio prije. Okulaja i Femerling imaju već 32 godine. Bezidejni u napadu, bekovi ne uspjevaju ništa organizirati. Nekolicina igrača iz Bundeslige nedorasla ovom nivou. Ukoliko se provuku u četvrtfinale, bit će najpoželjniji protivnik u borbi za olimpijske kvalifikacije.