Iako nisam do sada imao volje ništa napisati na ovu temu, reći ću samo da sam kao i mnogi ovdje jako razočaran. Ne zbog poraza, niti zbog pristupa igrača, niti Anzulovića, niti sudaca.... jednostavno me boli činjenica da ne možemo ništa napraviti u sportu kojeg tako volim, koji mi je zapravo sport broj jedan u svakom pogledu. Uvijek se veselim kad naša reprezentacija ili Cibona odigra neku bolju utakmicu, kad neki naš igrač odigra dobro u NBA ili u Europi, a na kraju uvijek ostaje žal za propuštenim prigodama kojih je u zadnjim godinama bezbroj

Cibona me je iznenadila na početku sezone dobrim predstavama u Euroligi, no nakon onih igara s početka godine jednostavno sam prestao vjerovati da može bilo kaj biti iz ove momčadi. Konačno su me jednom pozitivno iznenadili (s onih 3-0), a rasplet je opet poznati, žalostan.

Te činjenice vezane uz hrvatsku košarku me jako jako bole. Još uvijek mi se u glavi vrti ono četvrtfinale s Španjolcima i ona odlična igra naše reprezentacije s europskog prvenstva, a završetak svakog košarkaškog natjecanja za nas je uvijek jednak.

Zar je stvarno nakon Draženove smrti, košarka za Hrvatsku postala prokleti sport????