I dok se u koži navijača Spursa osjećao loše, u koži novog trenera Cibone Neven Spahija (50) vrlo je aktivan. Čim je potpisao četverogodišnji ugovor, primio se posla.

- Otišao sam u Dubrovnik i pratio reprezentacije do 18 i 19 godina i jako sam zadovoljan time što sam vidio. 

Vidio je na djelu i mladog Šibenčanina Martina Junakovića (19, 185 cm) za kojeg je ozbiljno zainteresiran.

- Pratim ga intenzivno, vrlo nam je zanimljiv. Razigravač je deficitarna pozicija jer ih stalno kupujemo.

 Šarić kao nekad Planinić

Što sve Neven poduzima da ojača momčad koju je preuzeo?

- Ostaju nam Rozić, Kus i, nadam se, Žižić i ne pada mi na pamet odreći se igrača takvog iskustva, no Ciboni za skok s 11. mjesta među četiri najbolja u ABA ligi treba još kvalitetnih igrača. Trebaju nam još dva igrača u petorci. Volio bih jednog polivalentnog igrača na perimetru, ali i titularnu peticu, centra koji je drugačiji od Žižića. Premda je Žiža nešto što ćete teško naći na tržištu, trebamo mlađeg i reaktivnijeg centra. Ne želim dovoditi slabije od onih koji su već u momčadi. Orijentacija nam je da imamo 8-9 nositelja i 3-4 mlada igrača.

Ostaje li D. J. Strawberry?

- On želi ostati, Žiža želi ostati, pa je sada klub na potezu, mora ispoštivati svoje obveze pa je to više pitanje za menadžment nego za trenera.

Spahiju raduje što je Šarić odlučio ostati, ali i što se povukao s drafta. NBA skauti Darija vide na trojci.

- Do dubrovačkog turnira U-19 selekcije ja ga niti jednu sekundu nisam vidio na trojci pa sam zamolio izbornika Brajkovića da postavi visoku petorku pa da vidim Šarićevo kretanje na perimetru. Pogotovo defenzivno.

Ono što je danas Šarić, za Cibonu je 2000., kad ju je Spahija prvi put vodio, bio Zoran Planinić.

- Promovirali smo ga tada u superstara, a ja sam uvijek nastojao promovirati bar jednog mladog igrača.

Koja je razlika između one i Cibone 13 godina poslije?

- Iz Cibone sam otišao jer sam ostao bez izgleda za plasman na Final Four Eurolige, a danas dolazim u Cibonu koja se bori za F4 ABA lige.

Otišao je zbog visokih ambicija kluba, ali i zbog Josipa Sesara.

- Došlo je do razlaza između mene i igrača, ja sam zauzeo čvrst stav, a tri poraza uzastopce dala su klubu mogućnost da se odluči za igrača, a ne za mene. No, u tom mandatu osvojio sam dva prvenstva, jedan kup i plasman među osam najboljih u Europi.

Nije Sesar bio zadnji igrač s kojim se morao razići.

- Imao sam puno krupniji slučaj u Valenciji sa Shammondom Williamsom kojemu je klub sljedeće sezone trebao platiti 1,2 milijuna eura.

Mudro odbrusio šefu Rytasa

Te 2001. Spahija je vrlo brzo našao novi posao, i to u blizini Zagreba. Angažirala ga je Krka iz Novog Mesta.

- Otišao sam u klub koji je tog trenutka bio deveti u regionalnoj ligi, da bi sezonu završili u tri finala, prvenstva, kupa i regionalne lige. Sva tri sam izgubio. No, već sljedeće smo bili prvaci Slovenije i finalisti Ulebova kupa. Nažalost, ljudi u tom klubu stvorili su atmosferu u kojoj je nebitno tko je trener, već da su bitni oni pa sam osobno platio 20.000 maraka da bih izašao iz ugovora na cestu. Tada je uslijedio najgori potez u mojoj karijeri, otišao sam u ruski Saratov.

Svoj sljedeći klub, talijanski Roseto, opisao je kao lijepo iskustvo, dok je ono s čime se suočavao u Lietuvos Rytasu bilo poprilično neuobičajeno. I to s klupskim šefom Jonasom Vainauskasom.

- Pozvao me u ured glavni menadžer, inače sin vlasnika kluba, da bi mi rekao da je to što mi treniramo i što igramo negledljivo. Rekao sam mu da je najbolje da ne dolazi ni na trening ni na utakmice, a on se samo nasmijao. Morate biti sigurni u sebe i onda vas je briga hoće li vas potjerati prvi dan ili nakon šest mjeseci. Nakon nekog vremena GM je stao iza mene, a na koncu smo, od potpune dominacije Žalgirisa, mi osvojili naslov.

Iz Vilniusa je otišao svojevoljno jer je stigla neodoljiva ponuda.

- Nakon što sam s Rytasom dvaput pobijedio Makabi, unatoč ljutnji vlasnika kluba, otišao sam u Tel Aviv. Kasnije sam se predsjedniku ispričao pa smo i dandanas dobri te sam ove zime opet imao poziv iz Rytasa. Prelazak u Makabi bila je najveća stepenica u mojoj karijeri zbog veličine kluba, ali i prijetnji ratom Izraelu pa je bilo vrlo teško dovoditi strane igrače.

Može li iz svog iskustva predvidjeti što ondje čeka Nikolu Vujčića, novog Makabijeva sportskog direktora?

- Bilo koju dužnost da ondje obnašaš, ti si pod povećalom jer zna se što taj klub Židovima znači. Premda smo bili prvaci, netko je moju godinu tada secirao, a Makabi je nakon mog odlaska izgubio čak tri prvenstva.

Baskijcima jako puno znači Kutxa Laboral, negdašnja Tau Ceramica iz Vitorije, koju je Spahija učinio prvakom Španjolske. No, premda je klub okrunio naslovom, nakon sezone je morao otići zbog kontroverznog predsjednika Querejete.

- Imao sam tada strašnih problema u svlačionici, kao cijelu karijeru zajedno, a igrači su me dvaput spasili od otkaza, bili su to Prigioni i Vidal. No, no unatoč svemu bili smo prvaci. Da je u pitanju neki drugi vlasnik, vjerojatno ne bih otišao. Doduše, zvao me on na zimu da se vratim, ali pod nepoštenim uvjetima. Uostalom, ono što se Tabaku dogodilo dosta govori o mom potezu.

Najveći uspjeh izborio u Vitoriji

Naslov prvaka s Tau Ceramicom Neven smatra većim uspjehom od osvajanja Eurokupa s Valencijom. No, ne izbjegava priznati i da je zadnja sezona s Fenerom bila najlošija u njegovoj karijeri pa mu je dobro došla jedna sezona pauze.

- Kada gledate svoje pehare kod kuće, to je veći rizik nego da se prihvatite posla. Treba se dokazivati radom, a ne mobitelom. Vratio sam se u Cibonu jer meni ne smeta jedna stepenica niže da bih se popeo dvije više.

Može li Repeša, njegov potencijalni konkurent na Cedevitinoj klupi, s reprezentacijom stepenicu više na Eurobasketu u Sloveniji?

- Hrvatska više nema NBA igrača, više nije europski vrh, već je u zlatnoj sredini. Eto, recimo, mi imamo Tomića koji je u najboljoj petorci Eurolige, no u drugim je europskim reprezentacijama preko 10 centara koji igraju u NBA ligi kao što su Noah, Diaw, M. Gasol, Ibaka, Valanciunas, Kleiza, Bargnani, Vučević, Peković...

>