neverbored je napisao/la:
Evo, tipičan primjer jednosmjernog ramišljanja... Netko je nedavno napisao, nije njegov problem igra u napadu, dečko je izlazio iz igre zbog ne zatvaranja skoka, zbog plivanja u obrani... Pogledao sam većinu utakmica Cibone prošle sezone, i mogu reći da je Planinić izlazio s parketa uglavom uz držanje za glavu i Rimca i Golemca zbog neispunjavanja ili neshvaćanja obrambenih akcija. Ili Blassovih i Darijevih asistencija. Pa čak i blokova u napadu.
Slažem se da ga se moglo bolje iskoristiti u napadu, ali kad je fulao obranu tri puta, i 1-2 puta u napadu fulao asist, išao je na klupu... ispadao je manje koristan, ništa drugo.
Inače, skroz sam "za Planinića", i nadam se da će napredovati i razvaljivati u ABA ligi.
Vidi cijeli citat
Pa upravo u tome i je stvar, zna se da je Planinić očajan u obrani picka i da u obrani općenito i nije neka pojava. U Širokom se to donekle sakrivalo sa obrambenim playevima poput Naletilića, i openito odličnim obrambenim igračima na vanjskim pozicijama poput Ramljaka, Bošnjaka, Bilinovca (donekle), dok u Ciboni mora braniti pick sa Blassingameom, gdje se ne zna koji je od njih dvojice gori u obrani istog. ALI, Planinić bi vjerojatno bio na kraju MVP ABA lige zbog onoga u čemu je najbolji (barem u konkurenciji ABA lige), a to je igra leđima 1 na 1, što Rimac i Golemac nisu ni pokušali iskoristiti prošle sezone.
Pa ako imaš vrhunskog obrambenog centra koji je invalid u napadu, iskoristiš ga u obrani, a u napadu ga iskoristiš koliko možeš. A ako imaš vrhunskog centra u napadu, koji je katastrofa u obrani, maksimalno ga iskoristiš u napadu, a u obrani ga sakriješ koliko možeš.To bi valjda trebao biti zadatak trenera, da najbolje iskoristiš vrline svojih igrača, a sakriješ mane.