iako je web Cibone očajan, cijena godišnjih je jedna od rijetkih stvari koju su prošle sezone objavili 

http://www.cibona.com/ulaznice/ulaznice/

samo žuti

ma prošle godine je što se toga tiče bilo sve super... i ona akcija je bila gdje se reklamiralo i da se postane član (e sad, bilo bi lijepo i da se objasni što se sa članstvom dobije, jer ove godine se nije dobilo ništa (osim majice koja se dobila odmah na licu mjesta, a ta ista majica se prodavala na kraju sezone za 30kn, gdje je ostalih 70kn))...
i sve je bilo na vrijeme...
a sad... dva tjedna prije početka sezone niti slova još o sezonskim

Onaj njihov web je rasulo, najveći elementi su im poveznice na društvene mreže (od kojih widget za FB ne radi sa dohvatom broja lajkova pa to zgleda još žalosnije), nakon toga vremenska prognoza pa lista sponzora-prijatelja. Nakon toga fotošopirana glava Davora Kusa na nabildanom tijelu

Taj dizajn u 3 stupca je jedna velika katastrofa. O nekim tehničkim manjkavostima bi mogao napisat zadaćnicu, ali samo par stvari - stranica nema englesku verziju pa je onda pozicija igrača Shooting Guard ili Forward, Slaven Rimac je coach, a Blue sector - tribune je 10 kn.
Nema baš nikakve multimedije, vidim obavili su fotkanje sa stručnim stožerom, ali ne i sa igračima, to pod hitno uz neku karticu o svakom igraču i neke slike veće od thumbnail rezolucije.
I dalje zazirem od internet stranica kao nekakvog glavnog pokretača PR aktivnosti sportskih entitea, to uvijek bolje štima (pogotovo u našem društvu) u nekakvoj zdravoseljačkoj komunikaciji među ljudima i medijskim utjecajem, ali je pokazatelj donekle stupnja ozbiljnosti kluba u ovo današnje vrijeme.

Druga stvar - kad se ide s nekim akcijama (tipa I ja sam pomogao), odredit nekakav rok nakon kojeg će bit objavljeni i rezultati takve akcije. Dat feedback svima koji su sudjelovali, pozvat na sljedeće akcije sve one koji nisu,... Članstvo u klubu je pišanje u vjetar, a email adresa upisana na obrazac kod učlanjenja vjerojatno nikad nije prepisana u nikakvu bazu podataka. 
Cijene karata su stvarno malo i samoomalovažavajuće i nadam se da se nešto minimalno potaknulo da se sreže podjela karata, aktivnosti tapkaroša, sponzorske ulaznice sponzorima koji ih nisu u stanju podijelit ljudima koji će se udostojit i gratis pojavit na utakmici.
Također, treba transparentno izlazit s brojem prodanih karata i posjetom na utakmicama.

Treba maksimalno rezat troškove osiguranja na utakmicama jer 14-18 redara i 6 cipelića protv Tajfuna, Krke, MZTa i Mege je 14-18 redara i 6 cipelića previše.
Nije segment "komunikacije s navijačima" ali svakako treba uložit neki minimum sredstava da se u dvorani osiguraju pristojni uvjeti za održavanje utakmice bez samoinicijativnog oglašavanja sirene za kraj napada (pa to se protezalo jedno 3 utakmice ?!?), ručno resetiranje sata za napad i trigger zaustavljanje od strane zapisničara ako treba napravit korekciju vremena za pol sekunde (jbt =), pokvareni segmenti sa LEDicama na semaforima za napad itd.

Znam da je zeznuto i moraš platit ljude i dosta ovisno o posjeti organizirat one šankove da postoji protočnost i da se u tijeku utakmice par njih prošeta po tribini, ali tamo se uvijek stvori gužva u poluvremenu i onda kad se desi situacija da je netko zaboravio promjenit bačvu ili su ostali bez plastičnih čaša nastane još gluplja situacija.


U situacijama kad ne plate račune za struju pa nemaju di trenirat () nek se organiziraju posjete ZG osnovnim školama od strane igrača i trenera. Siguran sam da bi dobar dio osnovnoškolskih profesora tjelesnog napravilo puno veći PR i halabuku među klincima zbog jednoog takvog blok-sata tjelesnog (koje onda igrači mogu iskoristit za neki lakši trening, uz oprez da ih neki osmaši ne posrame u 3 na 3 ) nego što klupski "marketing" napravi kroz cijelu godinu. Ljudi su napravili cijele znanosti od marketinga i PR-a a tu se sve radi prek kurca. Takvu neku akciju (recimo kroz 2-3 tjedna se posjeti 10-15 škola uz nekakvu ravnopravnu geo-raspoređenost di se jedna škola odabere kao "žarište" nekoliko okolnih škola/kvartova gdje se onda pozovu i svi susjedi i zainteresirani. U suradnji s gradom donirat koševe i lopte, ko nekad. Uz klupski grb, pokoju podijeljenu kartu, autogram, forku. Par prvotimaca i par juniora u svaku školu.

Odlična mi je ova ideja s nekim "kroasanom" na Tornju, bilo za vrijeme utakmice, bilo za vrijeme neke klupske akcije; bilo da je to klupski grb nekakvom projekcijom, veliki klupski dres a la Medveščak ili kaj već.
Isto tak bi se neš slično moglo primjenit i na druge aspekte, recimo pada mi na pamet "Cibonina vožnja uspinjačom", staviš štand sa suvenirima i kartama prije utakmice u Tomićevu i na Lotršćak i jedan dan u 2 tjedna imaš takve neke aktivnosti, obučeš kabine uspinjače u klupski grb i vuka, prodaš nešto karata, daš do znanja turistima da postojiš.

Mogao bi sad u inspiraciji smislit 200 ideja od kojih bi 150 imalo smisla od kojih bi 70 bilo izvedivo bez puno materijalnih resursa, ali imam ispit pa nastavim sanjat kad se vratim
 

Napiši evo 10% ideja od tih 70, da možemo staviti na papir i sutra predložiti...

Imam feeling da će biti nešto od ovog svega.

Falja ga!

S ovim se slažem. Ne treba doći i napadati, pogotovo nekim bivšim financijskim izvješćima. Dugovi su poznati nakon predstečajne, treba ići pozitivno u komunikaciji.
Ja bih volio čuti posluje li trenutno klub normalno ("do 1.8. bit će podmireni dugovi iz sezone") i što je s najavama stranih ili domaćih sponzora.

Na budućnost sam i mislio kad sam to spomenuo, a ne na otvaranje istrage o ranijim grijesima, kojima se veljda već bave oni kojima je to posao.
Otvorenost bi trebala biti dio budućeg imidža kluba, kao nešto na što klub može biti ponosan i kao kontrast lošim postupcima iz prošlosti, te nešto što bi nas izdvajalo iz inače mutnih sportskih voda Hrvatske.

Ja se neću gurati na nikakve sastanke, jer bi se samo zakrvili. Moje mišljenje je kako igra i pošten odnos prema radu, donosi i gledatelje i rezultate. Našu reprezentaciju vidim kao presliku iz naših glavnih klubova, među kojima je i Cibona. i dalje se dovode polovni igrači, kako bi se pokrili nedostatci struke.

Slažem se s prijedlogom o dijeljenju karata po školama (osnovnim i srednjim). Uostalom i ja sam prije ohoho godina na takav način postao navijač Cibone. Sjećam se doba kad se od moljakanja da dođeš na utakmicu, vrlo brzo došlo do traženja karte više, odnosno do kupnje godišnje (već u drugom srednje). Opet ponavljam, sve to pada u vodu, bez zalaganja na treningu i utakmici.