Nisu problem porazi, oni su sastavni dio igre, nego opći dojam koji je bio vidljiv iz aviona već u Zadru. Da posjetimo, došli su: Ardan Berisha (Sigal Priština), Corey Fisher (Fujian), Jasmin Hukić (Krka), Žan Mark Šiško (LTH Castings Škofja Loka), Devon Saddler (Paffoni Omegna) i Andrija Žižić (Piacenza). Od ovih pet igrača, za sada, jedino Hukić (79.godište) opravdava uloženo. Do kraja ovog mjeseca će se odigrati gotovo 1/3 kola cijelog prvenstva(8/26). Cilj svakog kolektiva su pobjede a cibonin dodatni cilj je afirmacija mladih igrača. Došlo je na vidjelo da su se igrači kupovali (Berisha, Fisher, Sadller) a da ih nitko iz kluba prije toga nije ni vidio a kamoli razlučio njihove vrline od mana, u kakvom su fizičkom i zdravstvenom stanju. Skauting očito nije postojao što su fenomenalno iskoristili menadžeri. Cibona je, umjesto 2-3, dovela pet igrača što je, ispostavilo se, veliki rizik za tako slabašnu momčad. Od ovih pet igrača, na ozbiljnu rotaciju se računalo na njih četiri. Nije se tu kiksalo na jednom od pet nego na 4 od pet. To već izaziva ozbiljne upitnike kod imena Petrovića, Rimca i Golemca.
Aco je pred nas trojicom izjavio da su sitni dugovi od prošle sezone koje će riješiti u roku7-10 dana. Od tada je prošlo puno više vremena a i dalje stoji blokada četvorice prošlogodišnjih ciboninih igrača. Ova blokada nije slučajna, ona je sigurno obavljena u suradnji sa Acom kao rezultat nekog dogovora. Ukratko, Aco dogovorio blokadu a sada se muči da je skine jer pare nikako da stignu. Zbog toga i šteka registracija Šiška.
Problem cibonine prve momčadi ne završava sa ovim upitnim dovođenjem igrača (kriva procjena?) nego i daljnji razvoj mladih igrača.
Mavra se vraća poslije operacije prepona i upale rane. Njemu neke stvari nedostaju da postane prava jedinica a još više toga da bi bio dvica. U njemu nitko ne vidi budućeg vrhunskog play-a ali može postati itekako školovani play. Takvi mogu naći zahvalno mjesto u velikom klubu i reprezentaciji. On nema eksplozivan prvi korak, nema vrhunski šut, nema ulaz, nema „ludi“ pregled igre i rješenja ali puno toga može nadoknaditi kvalitetnim radom. Nisam siguran da mu baš to mogu pružiti Rimac i Golemac. Koliko njih dvojica uopće razumiju problematiku play-a?
Kod Slavice je sasvim drugi problem. Svi mi njega vidimo kroz onih par utakmica u under takmičenju. To je njegov potencijal ali da on postane seniorski igrač i to kalibra koji bi priželjkivali je jako dug i mukotrpan put. On u tri prethodne tri igre nije niti jedne sekunde najavio da ima ono nešto. Zašto je to tako? Možemo samo nagađati ali obično se sve završava oko komunikacije. Nije dovoljan samo rad sa njim, trebati će puno razgovarati sa njime, ne samo ga pokuditi ili prešutno mu dati ruku kod izlaska. Na ovaj način, on nikada neće opravdati očekivanja. On na terenu samo nastoji da ne pogriješi a i kada to učini to je gotovo uvijek epilog njegove neodlučnosti zbog nesigurnosti koja ga prati. Nema drskosti, nema neočekivanog rješenja, nema skok šuta, nema iskorištene prilike-samo proslijeđena lopta ili polaganje. Nema ga na skoku, presječenoj lopti ili iznuđenom faulu. Mali je totalno u banani.
Ante Toni Žižić čim primi loptu oko linije slobodnog bacanja, svi na zapadnom Balkanu znaju što slijedi. Zato se stiska obrana oko njega. Cijela njegova dosadašnja karijera se svodi na ovaj potez. Što reći za sav dosadašnji rad trenera u Splitu i Ciboni? Uz takav pristup M. Jordan bi jedva dogurao do A1 lige.
Što se tiče Ivice Zupca, davno su njegovi treneri upozoravali da ima krhku građu jer je naglo izrastao i da mu treba vremena da ojača. Poslali su ga na dva under takmičenja i na onaj all star. Epilog znamo. Viši interesi prevladali interese razvoja igrača.
Ukratko, previše je tu grešaka za tako mali vremenski period. U klubu trebaju sjesti, svako svakome reći što ga ide i onda zajedničkim snagama krenuti prema nekom dogovorenom cilju. E sad, imaju li mentalne čvrstoće za to, uskoro ćemo vidjeti.