Nema puno sportskih kolektiva u današnjem kapitalističkom svijetu gdje zarada nije primarni cilj, kod još vrlo maloga broja država sport živi "na državnoj sisi".

A naravno da će vlasniku koji uloži vrijeme i novac u održavanje nekakvog sportskog (u ovom slučaju košarkaškog) projekta cilj biti da mu se uloženo i vrati, te da od svega toga ima koristi.

Ključan problem ovih naših krajeva je da smo brojčano mali i time marketinški neisplativi, pa je jedina zarada od sporta moguća putem nekakvih izlaznih transfera i menadžerskih provizija, to je jednostavno tako (cijelo područje ABA lige ima cca. 20 milijuna stanovnika, za usporedbu jedna Španjolska ima preko dva puta više ljudi, Njemačka 4 puta, itd., da ne govorimo o tržišnoj moći i normalno da će velike svjetske tvrtke tamo imati veći sponzorski interes).

A benefit hrvatske košarke iz takvog "projekta Mega" bi bio u tome da bi ono brojčano malo talenata koje imamo (s obzirom na kao što sam rekao poprilično malu bazu), u najosjetljivijoj fazi karijere, prijelazu iz juniorske u seniorsku košarku, bilo zaštićeno i razvijano u strogo kontroliranim uvjetima gdje bi im bila pružena sva pomoć i podrška, ponajprije adekvatna minutaža, te vodstvo od strane kvalitetnih stručnjaka i rad na ispravljanju nekakvih tehničkih nedostataka u igri.

Izostanak pritiska rezultata tu može biti samo plus, jer nekakvi rezultatski zahtjevi stavljaju imperativ na direktore i trenere u smislu dovođenjae i forsiranja ocvalih veterana i polovnih stranaca koji mladima oduzimaju minutažu, te ih time sprječavaju u razvoju.

Uglavnom, po meni je Mega briljantan projekt od kojeg naravno koristi ima Miško kao vlasnik i vođa, ali od toga projekta koristi ima i cjelokupna srpska reprezentativna košarka (jednako kao što od projekta PPD Zagreb ima koristi Gobac, ali i rukometna reprezentacija, jer vidjeli smo primjerice gdje nam je rukomet bio dok je Zagreb bio u rasulu te dok adekvatnog razvoja igrača nije bilo).
Naravno kod takvih projekata vlasnik može biti iritantan, no ključna je stvar u činjenici da je to njegov klub, njegov novac, i on može raditi što hoće sa tim (druga je stvar primjerice Dinamo gdje se državnim i gradskim novcem generira profit koji završava u džepu jedne obitelji i suradnika).


I naravno, ovo nije model za trenutnu Cibonu sa ambicioznima Acom i Bandićem, nego bi bila zanimljiva ideja za nekakvu "Cedevitu 2", gdje bi primjerice Tedeschi mogao u ABA ligi kreirati klub u kojem bi mogli stasati igrači sposobni pomoći Cedeviti u europskim iskušenjima.
Ili naravno ako bi se neki drugi naš čovjek duboka džepa i umrežen u košarkaška zbivanja odlučio upustiti u ovakav poslovni pothvat sa primjerice Zagrebom, Rijekom, Splitom, Širokim ili nekim petim klubom.