Jedan mali po imenu Andrija i neki ciko po imenu Dino, stari slovenac Jure i rekretivac Josip skupili se i svladase velikog vuka grabezljivca , vuka grabezljivca koji od 1992. nije nikada izgubio u finalu prvenstva Hrvatske. Pa i kad je protivnik bio bolji, naslo se nacina da trofej ostane u rukama vuka grabežljivca. I tako, Dino i Jure kazu dosta je, rekretivac Josip opet nastavi po svom, a ostade mali Andrija. Vidio vuk grabezljivac mali Andrija je dobar, ajmo mi njega uzeti nasem neprijatelju, ali da slucajno neprijatelj ne ojaca ajmo mi njega ukrasti. I tako naputise on Andriju da raskine ugovor sa svojim maticnim klubom, onemocalim velikanom, a da nebi morali dati malo u skrabicu sirotinje kazu mu i da potpise za neki cudnovati klub za kojeg nitko nije cuo. I potpise da nikom jasan ugovor sa nekim klubom iz egzoticne njemacke da bi ga ubrzo raskunuo. I tako Andrija zavrsi besplatno u vucijim sapama

I tako su godine prolazile, stvari se mijenjale mali Andrija je malo igrao u Ciboni, malo vani dok nije ostario, a vuk grabezljivac je s vremenom onemocao. Sad kako je Andrija ostario dosao se oprostiti od svojih vukova. Tu se sad pojavio mali Ivica, mali Ivica se nije mogao igrati pored starog Andrije. A posto mu onemocali Vuk nije dao ni za iPhone Ivica je otisao. Odmah je novi vuk grabezljivac, najveci neprijatelj onemocalog vuka zgrabio malog Ivicu. Zgrabio ga tako da nije ni kost bacio onemocalom vuku. Nastaviti ce se..............

Karma is bitch!

A da ne govorim o slucajevima Ozren Misic i drugi no name kosarkasi koje je Cibona uzimala bez namjere da ih uopce koristi, vec samo da satre protivnika