Od jučer mi se jedna misao mota po glavi. Zubac je Miškov štićenik, isto kao i Žižić. Možda je po onoj mudroj "ne drži sva jaja u istoj košari" zaključio da je bolje za razvoj obojice da onoga koji još nije našao svoje mjesto u minutama na terenu, transferira nekamo drugdje gdje će naći svoj prostor za napredovanje. Na stranu sentimenti (mogao bi se tako Zubac pitati zašto on koji je nekoliko godina u Ciboni nije dobio značajniji prostor,nego ATŽ koji je doveden pred godinu dana?), ovdje se radi o pravodobnim odlukama za individualni razvoj igrača. Do kada je Zubac morao čekati? Da Andrija prestane igrati, da se nedaj Bože polomi ili da Mulaomerović naniže 20-15 pobjeda pa da ga se sjeti.
Na početku sezone se loše skautiralo, dovelo indijanca, pretilog rekonvalescenta i dok se progledalo, ušlo se u negativni niz i od proklamirane klupske politike razvoja mladih se pragmatično moralo pristupiti potezima za poboljšanje bodovnog salda. Možda bi Zubac nakon još par pobjeda počeo dobivati minute, možda bi sa krajem siječnja sjela velika lova od sponzora, a možda će sada, poučeni ovime, zaključiti da je možda važnije, za klupsku sadašnjost i budućnost, da osim Žižića, konkretne minute dobiju i Slavica, Šiško ( sa kojima igra ne pati, dapače, samo Mulaomerović to mora skontati), u ligi za prvaka možda i Uljarević. Žele li i dalje biti privlačna destinacija za mlade, kao što je za Žižića to bilo nakon Šarićevog procvata i prodaje? Žele li poslati pozitivnu poruku Nikiću i Jankoviću koji u juniorima/kadetima čekaju na svoje "mjesto pod suncem"?
[uredio Jotojoto - 08. siječnja 2016. u 15:38]