Prvo sam htio čuti vaše mišljenje.
Dosta sam pročitao radova najpoznatijih svjetskih profesora (sasvim deseta branša) ali baš nikada nisu izjavili-ja ovo, ja ono, busanje u prsa i td. Kod njih je uvijek skromnost, samozatajenost, vječito preispitivanje sebe i svog rada.
Iz vlastitog iskustva mogu reći, iza ovakvih izjava u 99,9 % slučajeva je praznina-znanja i rada. Vrijedan i uspješan čovjek nema potrebe za samoreklamiranjem. Nije svjestan da je bacio veliku sumnju na sebe.

Nikakav laksativ mi ne treba poslije ovog intervjua.

Još jedan u nizu hrvatskih sportskih djelatnika (svi sportovi) koji će vikat: JA, JA, JA, JA SAM NAJPAMETNIJI, JA SAM NAJBOLJI, a kad mu momčad legne 20 razlike, onda će reći kako ne bi ništa promjenio da ima ponovo priliku.

Andrija JA Žižić

"Imam sve u malom prstu kad su u pitanju organizacija, košarkaška igra i rad s mladima. U ovom se poslu ne moram snalaziti, ide mi najbolje i ostao sam u košarci, koja je moj život. Tako da, sve je koordinacija, ali treba biti svjestan i da se ne može ništa napraviti preko noći. Primjerice, u Hrvatskoj, ruku na srce, nemamo mnogo izvanserijskih talenata."

Ja bi ovako odokativno rekao da smo po vanserijskim talentima u samom svjetskom vrhu (mimo Amera), a ne znam koliko bi on izvanserijskih talenata, valjda 5 ili 10 po generaciji.

Odma me glava zabolila, idem sad jednu ljutu spizdit.

Batone, to ti je ovo...

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dunning-Kruger_efekt

Nisam znao da je to konačno definirano, psihologije sam se ostavio prije 35 godina.

svaki povod je dobar 

i meni je palo u oči ovo o izvanserijskim talentima.

zašto ne reči imamo talentiranih klinaca (a imamo ih) i onda od njih napraviti dobre ili odlične igrače. Od izvanserijskog talenta, ne bi trebao biti problem napraviti odličnog igrača, pa se s tim ne treba ni hvaliti. A opet, mi smo poznati kako i tu znamo zeznuti.

Na taj način se pere od bilo kakve buduće odgovornosti. U stilu; ja odličan, dao sve od sebe ali ovi klinci nisu bogzna kakav materijal. 
Njegova funkcija od jeseni je i pronalazak talentiranih klinaca. Novinar ga ništa nije pitao tome kao ni o radu sa mladima. Činjenica je da su juniori i kadeti jako loši, Cibona ima samo dvojicu predkadeta (pionira) vrijedna pažnje a tu dvojicu je Aco apostrofirao a ne on kao sportski direktor. Cibona kuburi i sa dvoranama za trening klinaca, ni na to se nije Žižić požalio a trebao je ako je sportski direktor. 
Ima puno toga na što bi se trebao požaliti ili pohvaliti (kao napravljeno njegovom zaslugom) ali ništa nije govorio. Samo o sebi-JA, PA JA I SAMO JA. Jako mi smrdi na velko razočarenje. Pitam se, zar je njemu trebalo to uhljebljenje.