Osnovni problem je u jurnjavi rezultata. Uprava naloži treneru da mora biti prvak, osvojiti Kup itd. Trener strahuje za svoju stolicu i kruh te traži gotovo rješenje na poziciji playa. Tako je bilo samnom, a playeve strance imali su svi treneri koje ovdje spominjete. I Repeša i Perasović i Mršić. Neki čak i dva. Kada se tome doda da i sredine koje su predodređene za proizvodnju igrača prestale proizvoditi jer u omladinskim selekcijama nitko treneru učitelju ne može dati više od par tisuća kuna, dolazimo do rješenja enigme. Mirko kada je slagao Cibonu radio je na tom projektu osam godina dok nismo postali prvaci Evrope. Tog vremena danas više nitko nema jer igrači nakon juniorskog staža potpisuju ugovore praktično 3 plus 1 te u 21. godini odlaze po bolji život vani. Da sumiram: više nitko nema vremena a kako nema ni novaca za platiti poštenog trenera u mlađim kategorijama, evo nas tu sa problemom na najvažnijoj poziciji. Jer ne zaboravimo, za playa je potrebno puno više vremena i strpljenja nego za bilo koju drugu poziciju.