Izborni pobjednik u Zagrebu slavljeničko bauljanje po mikrofonu započeo je stihovima - Kako je dobro vidjeti te opet- pjesme koja je zadnjih mjesec dana vraćena na top liste zbornim pjevanjem u Košarkaškom domu Dražena Petrovića.  

Neke stvari ne mogu se kupiti novcem …. pa se jednostavno ukradu.

Tu istu dvoranu, sagrađenu prije trideset godina za dvostrukog prvaka Evrope, nedavno je ovaj histerični najpurger ponudio u miraz nekom trgovcu žvakalica, pod uvjetom da za kunu uzme najtrofejniji košarkaški klub. Ako je za vjerovati trgovcu, njega zanima samo nekretnina, a što se dvostrukog evropskog prvaka tiče – thank you, but no thank you.

Tako je kradljivac stihova (i koječega još) saznao da košarkaški klub, unatoč sjajnoj povijesti i trofejima, nit može prodati, nit darovati, a kako stvari stoje-  nitko ga ne bi uzeo sve i da mu platiš. I eto ti u danima pobjede sranje samo takvo. To u prijevodu znači da će se još najmanje četiri godine iz kese Grada Zagreba financirati jedan vodoskok manje, samo zato što se par purgerskih skorojevića,  iz nekog nejasnog razloga, zainatilo loptu gonjat rukama amo - tamo…

…aj da je nogon, pa bi čov´k reka.

Prognoza:

unatoč općem pesimizmu i najavama o gašenju kluba, Kaligulu će neki qrac prosvijetliti na kratko i Cibona će doživjeti obećanja o budžetu kakav ne pamti. Što iz gradskog proračuna, što iz donacija „povezanih“ poduzeća, klub će zaplivati u novu sezonu ko da mu leđa čuvaju arapski šeici i ruski miljarderi, a ne tip koji je umislio da je Bog i svoje konje namješta za predsjednike i direktore.

Naglasak nije na novcu, nego na konjima i kratkom roku.