Četrdeset godina su utakmice sa Zvezdom i Partizanom bile primjer spektakularne košarke. Toga više nema. Komšije danas svraćaju pokupiti bodove, bez borbe, bez tenzija, provokacija, kurčenja, bez brige i pameti - tek toliko da se zadovolji format dogovorne lige u kojoj se oni na Cibonu više ni najmanje ne pale. Košarka koju usput demonstriraju, toliko je sofisticirana našim drvosječama i panjevima, da se ovi od nevjerojatno puno događaja, nakon dvadeset minuta ničeg više i ne sjećaju - a tek je poluvrijeme. 

Cibona bez kemije, bez fizike, bez etike ... a biologija radi svoje. Da nije ona dva zlotvora kojima svi znate imena, ali vam ih se gadi izgovoriti, sa specifičnim znanjima matematike za osobe s posebnim potrebama, ja bih gotovo zaključio da u tom nesretnom klubu nitko pojma nema ni o čemu.
Ali njih dva debila znaju. Edan meni, edan tebi, edan meni ,edan tebi...