Kad pogledate službene stranice kluba, jasno je da minijaturnu skupštinu kluba čine petorica gradskih namještenika. Gospodarstvo i sponzori nula bodova. Na to treba dodati začuđujući podatak da klub nema upravu već 18 mjeseci, što govori o tome da je gradonačelnikovi ljudi ne trebaju a brebasketove krtice ne žele. Ovo je prvi i temeljni odnos koji treba mijenjati da bi se Cibona od teatra apsurda vratila u profesionalni košarkaški klub.

A predstava teatra apsurda odigrava se na način da Grad spušta u klub dvadesetak milijuna kuna, a tim novcem ne upravlja Uprava, jer jednostavno i namjerno ne postoji, jer isto tako jednostavno i namjerno ne postoje ciljevi, način na koji se do njih dolazi, pa samim time ni kontrola procesa u klubu, već lova ide direktno na milost i nemilost brebasketovoj petoj koloni. U svom tom kolopletu travestije nikome ne pada na kraj pameti u igru uvesti investitore, jer bi ovakve jasle za uhljebljenje i eldorado za muljažu nestali u roku odmah. Apsurd nad apsurdima je taj što je Cibona još uvijek potencijalni vrhunski sportski brend, a da je ova nepismena bagra nesposobna za sve, pa i za uništit klub kako spada.