Na brdovitom Balkanu nije neko čudo kad grupa ljudi za ogroman novac ne isporuči baš ništa živo. Takvo što više je pravilo nego izuzetak. Bez obzira imamo li osobno kakve koristi od tog taloga, svi mi znamo da smo, hoćeš statistički, hoćeš etički - dno dna. Međutim, kad se nadnaravni paraziti i uhljebi, umjesto u kakvoj političkoj travestiji, ukažu u sportu za kojeg nas vežu tvrdoglave činjenice o vrhunskim postignućima, onda gađenje i nagon za povraćanjem ne bi smio biti krajnji domet naših reakcija. Onaj tko je večeras pomislio da je jedna godina, dva trenera uboga, dvanaest statista i trinaest milijuna naših kuna strajbano za ovo prvenstvo u hrkljušu – zajebo se. Sve je to potrošeno za spašavanje vojnika Rayana Čavaouglavovića i neobranjivog branjenja njegovih povlastica. Nevjerojatno zvuči da će Cibonu, instituciju koja se izdigla iznad onih koji su je stvarali, iznad Novosela, Knege, Ace, Pavla, Nika, Ćuture, Ušića, Kreše, Dražena, Danka, iznad svih trenera… da će Cibonu koja se rezultatom, simbolikom i značenjem izdigla iznad svih svojih osnivača, sva je prilika, uništiti i zatrti neznalica, neradnik i trećerazredni parazit s dna 365 hranidbenog lanca.
Nakon što smo adresirali poštu, možemo se osvrnuti na mizeran učinak i nikad uzaludnije potrošen budžet. Da će se ove sezone igrati hrkljuš, a ne košarka, bilo je razvidno kad je Čavaouglavović angažirao SSPa- stručnjaka za Bliski istok i beskonačne kombinacije s afroamerikancima, pa su u manje od dva mjeseca promiješali dva rostera, sjebali šefa i stanicu, zaposlili mu sina i dogovorili otpremninu ko da nevoljko napušta Microsoft, a ne sjebanu Cibonu. Egocentrični nasljednik libanonskog alkemičara došao je i otišao iz kluba s alibijem da on samo vodi crknutu kobilu na ispašu, a ova ako se probudi – dobro, ako se ne probudi – nikom ništa. Čovjek je, malo je reći, osobito nadaren i stručan za takve stvari. Zaključno s jučerašnjim hrkljušom, svi konji su crkli. Treba li u kolopletu klaunova iz ovog cirkusa spominjati dvorsku ludu koja je amenovala dva trenerska promašaja i sukreirala potpuni igrački propuh, ili tek konstatirati da mu preostaje niz godina mukotrpnog brisanja iz Wikipedije i kojekakvih baza podataka činjenice da je bio najbezvezniji sportski direktor otkad postoji takvo zanimanje. Na koncu i par riječi o onima koji su trebali svu ovu sramotu pokriti ko ruzmarin, snjegovi i šaš.
Ratkovica – trebao je zamijeniti Reynoldsa i biti mentor Uljareviću, ali mu nisu rekli ni jedno ni drugo
Uljarević – trebao je propasti u Boscu, ali je sudbina htjela da propadne u Ciboni
Bošnjak – posljednjim igrama zaslužio je poziv Cedevite
Bilinovac – trebao je biti hercegovački Joksimovič, ali ne podnosi meditacije, jogu i vegansku hranu
Novačić – umjesto da se u drugim klubovima pokušava nametnuti Zadru, trebao bi to raditi u Zadru
Tomas – došao je s idejom da će gotovo sve ovisiti o njemu. Šteta da nije imao plan B
Rozić – konačno kad je pomislio na penziju stigao mu je poziv u reprezentaciju
Ćorić – prije će igrati u Jel me ko tražio, nego u petorci. Misli da nešto ne valja, pa mijenja Mercedes
Gilbert – uz istu količinu mišića pogodi sve ono što Slavica promaši
Ljubičić – pjeva Time is on my side … i ima pravo
Žorić – hvala na svemu i sretno završi karijeru u svom Zadru
[uredio David Bowie - 04. lipnja 2018. u 03:33]
