Kako sam postao malograđanski, i da pridodam, fašist.
Ja sam napisao "lako (će Velić) naći veoma prijateljski odnos sa hercegovačkim klanom u Ciboni i opčenito u Zagrebu".
Nato je napisao:
Joto-ksenofobičnost spram svih koji dolaze iz Hercegovine je naprosto toksična
General- antihercegovačka malograđanština
Kroz moju roditeljsku kuću prošli su stotine ličana i dalmatinaca. Sve mirni i radišni ljudi koji su dolazili radi kupnje (traktora, auta), velesajma ili zbog doktora. Nikad ništa više od toga.
Zatim su se ženidbama pojavili Makedonci i Slovenci. Njihova je ambicija bila još više srezana, tek neki poslovni kontakt od kojih bi obje strane imale korist.
Na kraju sa ženidbama su se pojavili i hercegovci. Oni koji imaju hercegovačke korijene a koji su rođeni u Zagrebu šute, rade, skromni i davaju maksimum od sebe. Da bolji i ne mogu biti. Oni koji navrate u Zagreb, pola kao i ova djeca iz Zagreba a druga polovica priznaje samo jedno koje je započelo (valjda) još dok je car bio u Konstantinopolu. Ništa bez cara, ni doktora, ni zaposlenje, čak ni smještaj djeteta u vrtić. Zagrebačka djeca sa hercegovačkim korijenima se srame ovih rođaka, jako ih osuđuju i smatraju da ih sramote.
One koji još nisu ukapirali što hoću reći podsjetiti ću na jedan općepoznat prizor.
Sve naše regije imaju nestašne dječake. Takve se prije rata nije slavilo nego je o njima obitelj tiho govorila bez prisustvo svjedoka. Takve se je zvalo obiteljska crna ovca i obitelj je taj biljeg pratio generacijama. Ni danas se takve ne slavi u Međimurju, Zagorju, Lici, Kordunu i Baniji. Donekle tek u Dalmaciji. Striši Hercegovina. Tko su danas (od živih) njeni "najveći" sinovi - Glavaš, Bandić i Mamić. Jučer se je Mamić žalio da će ako ovako nastaviti dobiti nekoliko desetaka kilograma. Tu je pozvan na doručak, tamo na ručak a oko večere se svađaju nekoliko njih. Prekratka će biti godina da ukaže čast svima onima koji su ga pozvali. A sve su to lica sa tjeralice, sa suda, iz Remetinca. Sve je isto kao u doba 'ajduka i zato kažem da je u pitanju zaostalost cijelog kraja. Ne slave oni npr. Predraga Matvejevića a trebali bi. A takvih ima podosta.
Još jedna anegdota, davno je jedan general (slučajno Hercegovac) htio sjesti za stol mojeg društva. Gotovo panično sam odbio. Što bi rekli zaposlenici firme iz koje smo zajedno proizašli jer je imao dosje (deponiran kod mene!) od barem pola metra.
Prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku, malograđanin ne kritizira niti se izlaže kritici, njegova briga je samo vlastita guzica. On nikada neće staviti svoju glavu na panj ili uputiti se na sklizak teren. On uvijek pluta i nikada ne pliva protiv struje.
Ukratko, naša je dužnost kritizirati negativnosti u sportu-košarci pa odakle god je došla. A lobija je bilo odavno-ličkog, zagorskog, slavonskog, dalmatinskog a danas do izražaja dolazi hercegovački. Jeli to laž ili treba gurati pod tepih?
[uredio Baton - 10. lipnja 2018. u 18:49]