Znam da vas ovdje puno čita, puno vas se javilo.
Evo,čitajte, idite na
https://www.facebook.com/hhcibosi/
I uključite se ako želite! Bar lajkajte stranicu ili post da vidimo kolko nas je. Znam da smo sad svi zauzeti reprezentacijom, ali kvragu:
Kako se upravlja Cibonom?
Priče o “teškoj situaciji u Ciboni” slušamo već godinama. Prije skoro osam godina, 2010. na euroligaškoj utakmici protiv Barcelone, stajali smo i šutjeli “za spas Cibone”. Što se u međuvremenu promijenilo? Osim genijalnosti Darija Šarića i svih igrača i trenera 2014. godine, kada je osvojena ABA liga, malo toga. Sezone započinju kako koja, neke preoptimistično, kao i spomenuta 2013/2014. koja je započela sa Spahijom, DJ Strawberryjem, Planinićem, Blassingameom, Janningom i spomenutim Šarićem, pa se raspala “prije Božića”, ili prošla 2017/2018. koja je započela sa Subotićem i kroz koju je prodefilirala još jednom cijela plejada vrlo čudnih igrača, da bi se opet sve raspalo uz čuvenu frazu “prije Božića”.
Nikako nismo zadovoljni time kako se radi u Ciboni.
Kako objasniti dovođenje velikog broja igrača koji su dali ili ništa ili premalo, uglavnom ne dočekavši kraj sezone u klubu, osim lošim odabirom, nemarom, nepovjerenjem u vlastite mlade igrače? Da spomenemo 2012 u kojoj su pokušaji bili Jermaine Anderson, Tweety Carter, Dustin Ware, Jordan Theodore, Smush Parker, da bi sve na kraju spašavao Jerrel Blassingame? 2013. je već spomenuta, 2014. je bila skromna nakon osvajanja ABA i propuštanja EL. 2015. su odabrani Berisha, Fisher i Gaulden-Saddler, 2016. je propao “samo” Elijah Johnson, a kroz 2017. su prošli Hall, Young, Melvin, ali i Bušma i Geramipoor. Ka-ta-strofa.
Kako objasniti situaciju s mladim igračima, koji su ili Cibonin podmladak ili su došli vrlo mladi i perspektivni u klub? Nitko ili gotovo nitko se nije uspio nametnuti u seniorskoj momčadi, a ne pričemo o Ciboni koja ostvaruje neke značajne rezultate. Pustimo na stranu Šarića, recimo da je Ante Žižić bio (razvojno vrlo uspješan) projekt u klubu. Puno više igrača je otišlo, a odlazak sve mlađih i mlađih perspektivnih klinaca se nastavlja. Dapače, odlaze ili su otjerani i treneri u mlađim kategorijama, a postavljaju se u najmanju ruku čudni i čudno nepoznati treneri koji bi eto trebali raditi na budućnosti kluba. Način na koji klub posluje i kako stručno radi, klincima i njihovim roditeljima očito nije privlačan.
I to sve u klubu koji bi se, prema situaciji u kojoj se nalazi, trebao okretati baš mladima. Naime, znamo da je klub prošao predstečajnu nagodbu, da su dugovi smanjeni s 40 na 17 milijuna kuna, da postoje obaveze vraćanja tog preostalog duga koje se ne poštuju, kako se može čuti! Ako je to istina, klub svakog trenutka može otići u stečaj! A iz kluba ni riječi...
Niti ima riječi o nekim eventualno novim sponzorima. Četiri godine trenutno vodstvo kluba nije uspjelo osigurati nijednog novog sponzora, nekih aktivnosti na tom planu ni nema. Iz kluba je otišao “izvršni dopredsjednik” (Aco), ostao je direktor (Čavlović) i predsjednik (Bušić), te Skupština kluba koju uz Bušića čine i Zdenko Antunović, Slavko Kojić, Vjekoslav Šafranić i Marin Rozić. Treba spomenuti i da, prema statutu kluba, skupština bira samu sebe. Tako je, skupštinu udruge Cibona ne samo da ne čine svi članovi udruge, nego je ne mogu ni birati. Statut je to kojeg je prije 3 godine potpisao upravo Čavlović…
A Upravni odbor, koji je trebao imati 4 člana (iz privrede, kako je to zagovarao Aco) i predsjednika, od slučaja Zubac nema 3 od 5 članova, a od slučaja Žižić Uprava ne postoji, jer su preostala dva člana Uprave napustila klub. Upravni odbor je tijelo kluba koje skupštini odgovara za poslovanje, a bez kojeg je upravljanje izručeno direktoru. Bi li ijedna kompetentna uprava dozvolila da se ne plaćaju obaveze po predstečajnoj, da se ne plaćaju dobavljači, da se ne plaćaju obaveze po ugovorima iz prethodnih sezona i bi li istovremeno potpisivala nove ugovore s trenerima i igračima, bez osiguranog budžeta?
Praktički, klubom upravlja Bandićev čovjek Čavlović, za kojeg ne znamo kakve to kvalifikacije i kompetencije ima za upravljanje Cibonom? Čovjek koji je dao mnoga obećanja o funkcioniranju kluba i očekivanim uspjesima, no sva su brzo zaboravljena i neispunjena. Čovjek uz kojeg klub ne postiže ništa, ali ni ne pokušava postići ništa, osim preživljavanja na gradskom novcu. Kome to i kako odgovara…?
Poznato je da je Čavlovića USKOK-u prijavio upravo Aco, i to zbog radnji vezanih uz odlazak dva najveća nedavna talenta, Zubca i Žižića. Aco se nedavno javno žalio da USKOK ne poduzima ništa.
Ono što je možda manje poznato je da su od ovogodišnjih Ciboninih pojačanja čak 3 (Velić, Marko Ljubičić i Marić) iz agencije PEPI SPORT, baš kao i član skupštine i kapetan Rozić. (dodatak: a navodno još puno više njih je potpisivalo ugovore preko te agencije ove godine)
Ono što je možda manje poznato je da je Cibona i trenutno opet pod FIBA-inom blokadom. Zadnji koji su je blokirali su Mulaomerović i spomenuti Elijah Johnson, koji je uspio odigrati 9 utakmica za Cibonu, kod tog istog Mulaomerovića kod kojeg se nikako nije uklopio.
Ukoliko se nešto ne promijeni, mislimo da je vrlo realan scenarij da Cibona završi poput nedavno ugaslog KK Zagreb.
Mislimo da je vrijeme da navijači Cibone budu upoznati sa stanjem u klubu. Mislimo da je vrijeme da klub preuzmu ljudi kojima je do njega stalo. Ljudi koji su sposobni, prvo financijski osigurati postojanje i poslovanje, a zatim i organizirati sportsko funkcioniranje kluba, prvenstveno kroz kvalitetan rad s mladim igračima, ali i pametno i nepristrano dovođenje igrača.
Navijači Cibone to traže.
Raširite ovo po netu, po fejsu, svugdje!
