Kakve su sanse za igranjem? 

Sam nešto krivo upamtio? 

Ja se sjećam nekog nezapamćenog mjesta u grupi, nešto pri dnu. 

Prošli su jedva skupinu, pa su u osmini finala izbacili Poljake a ispali od Francuza za pola koša. Imali smo zadnji napad

nismo prosli skupinu nego smo zavrsili 6. (od osam ekipa) u grupi BCL i nastavili natjecanje u Europa Kupu.

imali smo zadnji napad protiv Chalona za polufinale Europa Kupa al se Scott Reynolds popiknuo..

Upravu si, pomiješao sam ta dva natjecanja. 

Prve sezone igrao se samo FIBA Europe Cup, igrali smo tada četvrtfinale protiv Eniseya, izgubili smo 2:1 seriju. 

Iduće sezone se pokrenula Liga prvaka, no tamo se baš nismo pokazali, čak smo se i osramotili u nekim utakmicama kao naprimjer protiv Tenerifa doma. Mislim da smo izgubili sa 30ak razlike. Ali smo završili 6, pa smo išli u Europe Cup.

Tamo smo u 1/8 finala glatko riješili Zielonu Goru, pa četvrtfinali u gostima prvo pobjedili Chalon 2 razlike, da bi doma izgubili sa 5... 

Više mi je žao prve sezone i utakmica s Eniseyom. Kako smo bili blizu, a Final Four je bio zakazan u Areni Zagreb da smo prošli. Inače trofej tog natjecanja je isti trofej Kupa prvaka koji smo uzeli '85. i '86... 

Samo da dodam oko Prkačina. Ozlijeda nikada ne može biti dobra stvar, ali ovo je možda signal s neba da se malo prikoči sa "skupljanjem trofeja" (tko je vidio članak u SN i fotografiju Roka sa svim trofejima osvojenim od prošlog ljeta shvatiti će o čemu govorim).

U razdoblju od 6 tjedana može lagano sanirati tu ozlijedu, preskočiti ljetna reprezentativna zbivanja (eto, šteta zbog participiranja na pripremama seniorske, ali što je-tu je). Raditi na šutu kao najvećoj slabosti i na vijeme se uključiti u pripreme s klubom.

Kad se pronjela prva vijest, jasno, netko je pitao "da nisu križni" - e to bi tek bila tuga za tako potentnog mladog igrača.

Znači, Prka senior, prikočiti malo, savjetujem kao roditelj u najboljoj namjeri.