bojkot, bio osobni ili čoporativni u pravilu ne donosi ništa, ali jasno ja ga poštujem.
oni koji bojkotiraju sve više su udaljeni od svog kluba i još manje se gubi kritične mase.
okej, u slučaju cibone kritične mase nema.
Smogovci dok su postojali, umjesto da zakmeče protiv uprave, Čavlovića i pljačke kluba više su se bavili besplatnim prostorom kojim su nagrađeni za šutnju i prozivanjem Krušlina i ostalih igrača. naravno, njihova ljubav i vjernost prema Ciboni se manifestira i kroz činjenicu da više ne postoje čim se prekinuo bojkot Boysa.
netko je gore napisao kako klub nema priču. ne bih se složio.
22 naslova prvaka, dva puta prvaci Europe, jedna ABA, Kup kupova... sad u NBA-u su četiri igrača koja su nosila dres Cibone, a u Hall of Fame su četvorica koji su bili Cibonine priče.
na temelju toga i činjenice kako je košarka strašno atraktivan sport može se gradit priča.
samo nema tko graditi.
ja bi evo postavio pitanje svima; jel jamranje na forumu najveći moment oko Cibone i bi li itko zasukao rukave i rekao "evo, mi ćemo ući u klub i napraviti tranziciju s poštenim temeljima oko statuta, transparentnosti i zabrane politike da može netko nakon nas ozbiljnije radit priču"?
[uredio Kuridža - 02. travnja 2020. u 09:08]