Nogomet i košarka su sportovi za narod. Pokazalo se da je prvi uvjet postojanja i opstanka klubova integracija u zajednicu. Čak i u rezultatski sušnim godinama, u financijskom kolapsu, sa suludim upravama ... takvi klubovi prežive, Zadar ide dalje, a Hajduk živi vječno. Tedeski se u taj film ne želi i ne može uklopiti, jer sve oko njega je pakirano u elitističku i ekskluzivnu ambalažu, a zapravo se radi o sekti. Da ima dovoljno novaca za butik sportove, Tedeski bi mogao funkcionirati u formuli 1 ili nekom jedrenju za miljardere. Ovako je u procjepu između snobovske mašte i žicanja dvorane na Savskoj. Što prije zaboravimo njega i njegove košarkaške ludorije bolje za nas i za košarku.

Jedini naćin da se spasi naša košarka je da se spoje nogomet, košarka i rukomet (za Zagreb ili neki drugi sport ovisi o gradu). Jedna Cibona mogla bi živjeti s 5% od Dinamo a isti idu gledati i Dinamo i Cibonu.  Rukomet isto s 5% od Dinamo može odraditi dobru sezonu. Računamo da 20% gledatelja Dinama dođu gledasti Cibonu imali bi barem 3.000 gledatelja po tekmi (danas nažalost imamo manje od 500 u prosjeku). Nebi bila nikakva sramota ako se to dogodi. Na početak bi bio Dimano financijaš a poslje 3-5 godina moglo bi se dogoditi da Cibona živi od rezultata ali gledatelji bi ostali. 

Dakle, Dinamo u prosjeku u HNL-u ima 4k gledatelja.

Cibona, kojoj bi se prelilo samo 5% tih gledatelja Dinama, po tvojoj bi računici imala 3k gledatelja u prosjeku. Bome, matematika te ne služi baš najbolje.

Međutim, ono što je nelogično u čitavoj toj priči je, što bi to točno Dinamo imao od toga da "financira" rukomet i košarku? Jer, budimo iskreni, nijedan od tih sportova nije profitabilan. A i nije baš da bi ljudi poistovjećivali KK Cibonu i RK Zagreb PPD s GNK Dinamom i Dinamo ne bi apsolutno ništa profitirao na svojoj prepoznatljivosti, kao što je to slučaj kod recimo Barcelone koja se pod istim imenom natječe u svim sportovima, od hokeja i futsala do nogometa i košarke.

Grad zagreb ima najmanje dva sportska društva koja bi vrijedilo spasiti od propadanja i vratiti ih na put sportske izvrsnosti - Medveščak i Mladost. U tom okrilju spasit će se i nešto od vrhunskog sporta (vaterpolo, plivanje, tenis, odbojka, atletika, hokej ...)Tu ulogu ne može i ne treba imati nk Dinamo. Guranje devastirane Cibone pod skute braće Mamić? Hvala, al što bi reko Rade Končar - milost ne tražimo, a ne bismo vam je ni dali.

Sve počinje od politike a ona je odlučila da djeca idu u kafiće a ne da se bavi sportom. Oko toga sam se i rastao sa politikom. Sve su to bili roditelji ali za sport im se fučkalo. Nabrojeni sportovi trebaju biti naciji važni ali nisu. Ne znam nijednu drugu naciju kojoj se za sport tako fučka. Oni koji misle da nam narod nije izuzetno glup neka mi objasne stav naroda jer ne znam što bi moglo drugo da bude.

Pa mi kao nacija smo dosta uspješni u sportu, a mislim da se i dosta djece bavi nekim sportom. Istina, ne više kao ja po livadama i parkićima, nego organizirano po klubovima. Za politiku se slažem, njih ne zanima...osim za poneka naslikavanja nakon uspjeha.

Grdno se varaš, političari su itekako zainteresirani za sport, pogotovo kao sredstvo koje im služi kao izvor legitimacije njihove vlasti i poistovjećivanje sportskih uspjeha sa njihovim imenom u javnosti. Što ti misliš, da je HDZ đabe angažirao Dalića za lanjski sukob između lokalnog HDZ-a i Milinovića prilikom borbi za premoć na lokalnoj razini?
Uglavnom, primjera ima mali milijun, u kojoj su i jedni i drugi, i sportaši i sportski klubovi s jedne te političari s druge strane, profitirali zbog ispreplitanja njihovih sfera djelovanja.

Uostalom, ako te zanima na koji način se sport u Hrvatskoj koristio u političke svrhe (pri čemu su svojevoljno sudjelovali i isto poticali i sami sportaši) pročitaj doktorsku disertaciju: Bartoluci, Sunčica. Uloga vrhunskog sporta u oblikovanju nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj: usporedba devedesetih i dvijetisućitih. Filozofski fakultet, Zagreb, 2013

Ok, pročitao sam sažetak gdje piše "Za analizu slučajeva - pet najznačajnijih sportskih događaja iz prvog i četiri iz drugog desetljeća korištene su različite metode", a i slučaj kojeg navodiš Dalića je povezan sa jednim od najznačajnijih sportskih događaja. Na to sam i mislio kad sam napisao da ih zanima naslikavanje sa sportašima nakon uspjeha. To i je korištenje sporta u političke svrhe. Ili ih zanima sport tamo gdje mogu musti novac.

Više sam se referirao na Batonovo razmišljanje da su političari odlučili da djeca idu kafiće a ne na sport...