Cibona nije stradala zbog poslovnih prostora. Kad ih je imala nije sa njima znala upravljati. Novac koji je Cibona trošila iznad svojih mogućnosti ne bi se pokrio iz najma čitavog tornja u kojem klub nije imao niti jednog kvadrata. Sve ove godine, otkad je grad "pokrao" poslovne prostore kluba, taj isti grad plaća održavanje dvorane i sve režije. Onog dana kad se promijeni vlast u gradu može se otvoriti ova tema, ali tada treba imati jeben plan što i kako s dvoranom ako se ona traži natrag. Grad bi mogao biti jako zainteresiran prepustiti taj trošak nekom drugom. Teško je sad vraćati film 35 godina unatrag i propitivati zašto Cibona umjesto nekoliko raštrkanih lokala nije uzela par katova u tornju. Međutim sve i da je imala npr 1000 m2 ureda za rentanje, taj prihod ne bi prelazio 15000 Eur mjesečno. Lijepi su to novci, ali daleko od priča da je Cibona mogla živjeti od svojih nekretnina. Klub se na kraju krajeva ne može baviti nikakvim pa ni nekretninskim biznisom, ako se potpuno pogubi u onome zbog čega postoji. 

Opet stali na pocetku, kako smo stradali, tko je kriv, jesu znali, nisu, jesu krali, nisu, teorije propasti, da tu smo gdje jesmo, zahvaljujuci ovom, onom.....

Pitanje je kako dalje, kaj ce biti, kakva Cibona, financije, od kud, kako, ne znam ni sam, ono kaj znam ne zelim gasenje i totalno unistenje, zelim da prezivimo i krenemo...

što je Cibona?

Jesu li to klupske prostorije gdje Čavlović stoluje ili smo to svi mi? Ako smo to svi mi koji imamo neke uspomene i energiju vezanu za tu priču onda nisu bitni neki privremeni upravitelji. Ali ako smo mi onda gdje smo u zadnjih mjesec dana. NEMA NAS, jedva poneki tanak trag. Za navijače je karakteristično da posjeduju enormnu energiju usmjerenu prema klubu. Gdje je ta energija danas. Korona ju je popapala. Problem nije Čavlović ili Bandić problem je-su... dalje sami nastavite

Najvise me boli kaj smo i mi, navijaci, ne ovi pobrojani kroz sve godine, ostavili je, napustili i to me boli, vise nego svi lopovi koji su se prosetali  i stoluju, mi smo je ostavili na cjedilu i promatramo, onako sa strane, to me boli.

nije mi jasno što se događa sa našim kolegama, manje su na poslu a više kod kuće. Nemaju prilike pratiti utakmice i igrače ali uvijek se ima što reći. Što rade, kako su, malo o svojim pogledima na košarku, što će biti i kako će biti. Uvijek se ima što reći. Ako ništa onda staviti samo znak-OK je, tu sam, živ sam, bilo koji znak života i prisutnosti. Jebote, kao da nas je zatekao atomski rat. A i tada bih očekivao više živosti. 

Recimo, košarkaški život poslije korone i Bandića (isto će trajati). Zar to nije prilika da se okrene list. Sječam se Never-ovog upisa-programa što bi trebalo napraviti. Ajmo napisati svoja viđenja, kako i što, obnovimo stečeno znanje. 

i da Cibona ode u stačaj, neće to biti njen kraj. Ona se može uskrstiti isti tren na razne načine, u istoj dvorani, sa istim trofejima. I da crkne košarka u Zagrebu neće to biti kraj košarke. Puno toga je crklo pa je život išao dalje. Zagreb i Hrvatska su okruženi košarkom koja sve više jača. Kako smo uvezli koronu uvesti ćemo ponovo košarku. Ali neće biti tako, srediti ćemo situaciju. Ali zajedno, držimo se za istu stranu štapa. Svemu dođe kraj pa tako i ovim sranjima. 

Potpis

Bravo ljudi, dajte ostali javljajte se, pisimo gluposti, zelje.... samo nemojmo sutjeti pa nije kraj svijeta.

ne bi ni ja bolje 😀