Popio sam danas dvije - tri rakije i dva-tri piva, ručao i otišao leć. Pustio sam neku staru play-listu i taman kad sam odmorio krenulo je - "Za dobra stara vremena". Nekoga to podsjeti na prijatelje, na ljubav, na Zagreb, a mene ta pjesma podsjeti jedino na Cibonu.
Tada sam bio student, par godina prije te 2010-te došao sam u Zagreb i ma da mi je Split, ali mi košarkaši nemamo ipak takav navijački naboj - osobno sam uvijek navijao za hrvatsku košarku, bio najdraži klub, moje srce je kucalo za Cibonu. Pratio sam svaku utakmicu: od ABA lige, domaće lige, kupa, šta god da se igralo - gledao se, nije to bilo puno kao nekada, ali za današnje standardne prepuno.
Cibona je još uvijek igrala Euroligu. I da se vratim na početak priče, budim se i čujem - "Za dobra stara vremena".
Šutili smo. Naježio sam se, a onda se desila eksplozija i svih nas 4000-5000 koliko nas je bilo u dvorani smo krenuli - Kako je dobro...
Igrači Barcelone gledaju u bunilu...
Imao sam i kasnije dobrih priča vezanih za Cibonu.
Prije desetih i ranih desetih, kad se osvojio naslov ABA lige.
Spašavam fakultet, nemam pojma ni u koliko se igralo znam da je već bila noć - računam Crvena Zvezda u gostima i da ih možemo dobit, ne bi nam dali, polažem ispit, zovem starog (tad još nije ni bilo toliko razvijeno ti rezultati i sve ostalo) kaže mi vodimo tipa 10 razlike treća četvrtina, jurim taksijem, objašnjavam taksistu kako vodimo, nezainteresiran je.
Dolazim doma, vodimo i razvaljujemo, tučem jednu za drugom, do kraja deliriji.
Ali da moram izdvojit jedan trenutak to je tišina Draženovog doma i "Kako je dobro".

[uredio basketas - 08. svibnja 2021. u 17:07]
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...