Nije nikakva sramota i drama izgubiti od boljeg suparnika i ispasti u polufinalu prvenstva.
Ova sezona je katastrofalna za Cibonu iz nekih drugih razloga.
Zbog lose financijske situacije klub je bia u odlicnoj prilici da ove sezone skroz zanemari rezultat i da razvije par mladih igrača,s viškovima iz ovogodišnjeg budzeta pomalo zatvara kosture iz ormara,da napokon krene u jednom zdravom smjeru,da šta manje ovise o politici i praštanju nagomilanih obveza.
Tokom cijele sezone kosturi iz ormara iskaču,klub nekoliko puta biva blokiran od strane bivših igrača,dugovi se ne saniraju.
Dovodi se play upitne kvalitete Moore,a zatim i upitnog zdravlja Reynolds. Gnjidić stoji na kraju klupe bez ikakve prilike da pokaže svoje znanje i raskošni talent. Glupo za reći,ali najbolje šta se desilo Ciboni ove sezone je ozljeda Reynoldsa,tada Gnjidić napokon dobiva minute i pokazuje da nam reprezentacija napokon ima dobrog playa na vidiku.
Dovodi se Markota,isluženi rekreativac,čovik koji više ne može igrati na profesionalnoj razini,čudnog karaktera i potencijalna bomba u svlačionici. Dovodi se i Planinić,koji nije ni sjena onog igrača iz prijašnjeg mandata u Ciboni,rekao bih da je prije doveden radi nekakve kompenzacije nego zbog trenutačnih igračkih kvaliteta. Zadnja čudna odluka je dovođenje Mustapića,igrača koji ne donosi nikakvu dodatnu kvalitetu ekipi,ali opterećuje ionako tanak novčanik kluba.
Kada se sve sažme,dolazi se do jednostavnog zaključka da je ova sezona totalni fijasko,jer osim šta Drežnjak i Nakić nisu napredovali koliko su se struka i navijači nadali,klub nije ni svoje stare dugove smanjia,lako moguće da je zato nove stvoria. Teška vremena su pred Cibonom,bez novog poštenog i sposobnog vodstva Ciboni prijeti brza smrt. Ovih redikula iz sadašnje uprave se treba još večeras riješit.