Mislim da smo mi zemlja gdje sportaši općenito svoju zrelost dobivaju u kasnijim godinama, znači tamo nakon 25 godine. Ovo govorim za većinu, da netko nebi izvlačio pojedince. Općenito kao društvo se taj proces "odrastanja" i mladosti dosta produljio. Mentalno sazrijevanje kasnije nastaje, nekad su ljudi sa svojih 18 godina pohađali vojsku, radili i već imali svoje supruge te djecu itd. Danas, osobito sa odlaskom na fakultet, pa i nekim modernim trendovima ta mladost ide i do 10-ak godina dulje. 

Za neke sportove gdje se taj talent kasnije ostvaruje, a karijera bez problema sad ide do kasnih 30-ih to nije problem. Pogledajte samo naše nogometaše, rukometaše, vaterpoliste itd... Većina onih najboljih su svoje karijere drastično podigli nakon svoje 25 godine. 

Košarka je općenito kod nas dosta na niskim granama, prvo financijski, a osobito iz pogleda stručnjaka i pravih trenera. Sve se radi traljavo, a bez strpljenja nema ni stvaranja pravih igrača. Igrač treba igrati, imati mogućnost napraviti greške i na tim greškama učiti da bi postao bolji. Uz to kasnije mentalno sazrijevanje nekim igračima treba više vremena da bi to postigli. Ako struka i klubovi nemaju strpljenja za talent da se ostvari onda se nažalost dogodi propadanje mnogih igrača na štetu komplet naše košarke. Roditelji gledaju novac, mladi igrač gleda slavu i novac, menadžeri gledaju novac, klub gleda kratkotrajnu korist i tu nema uopće onog najbitnijeg, a to je napredovanja u karijeri te ostvarivanju potencijala. Dobar trener danas znači da moraš biti i dobar psiholog, izvuči iz igrača najbolje i motivirati ga da ostvari potencijal. 

Taj mentalni sklop je izuzetno bitan segment svakog sportaša, a kod nas se o tome vodi jako malo računa. Postoji hrpa naših bivših talenata koji govore joj da mi je sad biti onaj mulac od 20-ak godina, išao bi u skroz drugom smjeru. I vjerojatno bi, jer sad u svojih 30-im na kraju karijere je dosta toga prošao i vidio da je život skroz drugačiji od onog što je tada zamišljao. Gnjidić u tom segmentu očigledno nije zrel. Vidi se i po njegovom pristupu u igri. Međutim, važno je da igra i provodi te minute na terenu bez da na prvu grešku bude zakucan na klupu. Igra nije bajna, no kad gledam Nakića zadnjih 6 ili 7 utakmica kada je tricom vjerojatno na nekih 50% i usporedim ga sa prošlom godinom kada nije mogao pogoditi bunar. Bez one jedne tekme kada je šutirao 7/10 protiv Partizana je bio na manje od 25%. 

Nakić je prošle godine igrao preko 25 minuta u aba ligi, loše šutirao, no istrpio se taj njegov prelazak sa ht lige na jaču razinu aba lige gdje sad sve to vraća. Vjerujem da Gnjidić to isto može, i da bude napravio. Taj iskorak će se dogoditi, bilo sad ili za nekoliko mjeseci. Onda će kasnije doći i ona faza karijere kada očekujem briljantne nastupe, no bolna istina je da će biti daleko od Cibone jer ako ispuni potencijal takvu klasu ne možemo zadržati. I to je ono najgore čemu danas svjedočimo, dadeš mladim igračima priliku, "trpiš" razvoj da bi kasnije neki drugi klub to iskoristio. Bolna istina, no jednostavno su danas takva vremena. Volio bih da su svi naši košarkaški talenti u glavi kao Dražen ili Šarić koji nas je sa 19 godina vodio do naslova prvaka aba lige.