Sezona 21/22 počela je, kao i svaka prije nje, okupljanjem ekipe u kolovozu, ali ovaj put s jednim bizarnim dodatkom. Naime, pred ekipu je izašao debeli direktor i obznanio nezainteresiranoj dječurliji da su dr. predsjednik i on upravo odbili nasrtaj na klub i neprijateljsko preuzimanje istog. Izrečenim lažima, besmislicama i glupostima svjedočio je Marin Rozić, bez potrebe da direktoru upadne u riječ na način - alo debeli, ne seri - ako je netko krao nek policija hapsi, a Cibona nek igra košarku! Tada bi bio uno di noi. Ovako je, i s Tvrtkovim pogurancem pet nakon dvanaest, samo i jedino 365. Jer onaj od kojeg je debeli šef obranio neprijateljsko preuzimanje kluba, nije bio fantom noći, nego Marinu Roziću dobro poznati Aco Petrović - i Tvrtku Puljiću također. Dakle, zajedno nisu bili u stanju ni primijetiti da je elementarna nepogoda i neopjevani kleptoman sa zamračenih desetak milijuna eura upravo obranio klub od, vjerojatno, njegove najveće legende. Gotovo godinu dana kasnije Rozić je ipak spreman utopiti debelog i doktora za spas ideala po kojima se iz svemira vide samo dvije stvari: kineski zid i Marin Rozić u Ciboni.
Toliko o naknadnoj pameti što se tiče plana krada uprave. Ali to nije sve, odnosno, nezamisliva količina lopovluka bivših kolega i nije takva prepreka kontinuitetu Cibone kao što je nerazumijevanje ove hipsterske gradske vlasti prema investitoru kojem se ne zna ni ime, ni bezime, ni adresa, ni kontinent, ni oib, ni fantomska pizda materina. Ne diše, ne vidi se po danu, ne svijetli u mraku, al debili po klubu tvrde da postoji, pa kad oni tako kažu....
Nekim slučajem znam da nitko iz kluba i nitko u ime tog vanzemaljca nije s gradom tražio sastanak na temu investiranja u Cibonu, jer da je, da su se javili ujutro, dobili bi sastanak u podne.
[uredio David Bowie - 12. lipnja 2022. u 01:51]