Napisao sam sličan post na temi aba lige prije nekoliko dana, pa ću i ovdje nešto slično. Aba liga bi ove godine mogla baš biti opet puna kvalitetnih klubova, kako onih euroligaške razine tako izuzetno dobrih onih razvojnih sa izvrsnim mladim igračima. Cibona je još prošle godine pri samom kraju protiv Budućnosti, Cedevite, pa još koje utakmice pokazala da se može nositi sa daleko mlađom i neiskusnom momčadi protiv takvih klubova. Većini igrača je to bila prva prava sezona u aba ligi od Nakića, Drežnjaka, Prkačina do Radovčića i Gnjidića. Imali smo zaista hrpu golobradih mladih talentiranih igrača od kojih su neki naišli na poteškoće od šuta, obrane te fizičke slabosti ili prilagodbe na bržu igru više razine košarke. Međutim kako je aba sezona odmicala utakmice su pred kraj sezone bile sve bolje i bolje do te već čuvene pobjede nad Olimpijom na gostujućem tererenu, a njima je bila izuzetno bitna u borbi za f4. Otišli su neki rutineri kao Marić i Novačić koji su davali dimnziju šut( preko 45% za tri) zaista vanserijskim postotcima te pogađali bitne odlučujuće šuteve, no istovremeno je obrana u tim trenutcima dosta patila. Planinić kao najskuplji igrač momčadi je dosta usmjerio igru preko sebe, što je s jedne strane limitiralo napadačku igru koja je mogla daleko više jer se dosta sekundi u napadu gubilo u samo pozicioniranje, a protivnička momčad je već sa vremenom bila dosta pripremljena na te naše akcije, pa su se često gubile i lopte. U obrani je dosta patio skok, osobito kada je Prkačin ušao brzo u nepotrebne faulove, a Planinić nikad nije glasio kao dobar osigurvatelj obrambenog skoka. Ono što je Darko donosio je svakako bila čvrstina pod košem, jedini centar u ligi koji je mogao zaustaviti Onuakua, no za razliku od prije nekoliko godina izgubio je na brzini, lateraln kretnje su kasnile te je često kasnio na odmotavanjima i imali smo prazan poligon prema košu. Ta sporost naše obrane je najviše došla na naplatu protiv Splita kada smo u seriji bili umorni, spori, tromi i doslovno prgažni u svim segmentima igre.
Sve ovo je bilo dio prošle sezone u koju se nebi vraćao osim rekao da su svi ti igrači stekli određeno iskustvo, a to je jako bitna stvar za ovu sezonu. Imamo 18-godišnjaka koji je bio na 13,5 poena i 7 skokova uz 2 asistencije po susretu te 40% šuta za tri poena, mislim da nitko u zadnjih 20-ak godina tako mlad u Ciboni nije bio na tim brojkama. Naravno, bilo je tu dosta oscilacija u igri, najvažnije je da zadrži dobre postotke šuta o kojem će mu ovisiti i doseg u karijeri, no ne vidim zašto Roko ovu godinu kao i kapetan nebi preuzeo onu ulogu kakvu je nekad imao Šarić. Potencijal svakako ima, Darijevo srce i borbenost je skoro nemoguće nadomjestiti, no samo ako pola toga bude pokazao Cibona može jako puno.
Radovčić je igrač koji je redovito imao po 7 ili čak 8 asisntecija u zadnjem dijelu sezone, Gnjidić već svi znamo najveći potencijal za razigravača od Z. Planinića. Drežnjak je fizička zvijer koja mora podignuti šut, Nakić jednostavno talent za kojeg se nadam da je imao jednu lošu šutersku sezonu, no taj šut sigurno nije nestao i netko tko je sa 14 godina osvojio all star natjecanje u tricama sigurno nije zaboravo šutirati. Gegić bi trebao donijeti obranu, agresivnost, pomoć pri skoku i vanjski šut. Uz Drežnjaka naš najbolji obrambeni igrač na vanjskim pozicijama, nebi se čudio kada bi njih dvojica bila u samom vrhu po ukradenim loptama komplet lige.
Vildoza i Reuvers su nam svima nepoznanica do prvih utakmica, no očekujem kreaciju, dobru obranu od strane Reuversa te da zatvorimo taj skok koji nam je toliko patio proteklih sezona. Po nekim prvim pripremnim utakmicama su pokazali dobre brojke i očekujem nastavak istih. Branković mi pak izgleda igrač koji bi nas sve najviše mogao iznenaditi, izrastao je u diva i sada su to osjetljive godine i za ozlijede jer tolika masa na tu visinu često rezultira ozlijedama stopala i koljena. Sa njime treba polako i strpljivo, dozirati minutažu, no jednostavno igrač takve visine uz meku ruku i nadam se što pokretljivim stopalima će pokazati puno toga, ne samo ove godine već vjerujem kroz karijeru.
Ni ona sezona kada smo uzeli aba ligu na polovici nije davala povjerenje, Blass koji je samo pranglijao trice, Šarić igrao toplo-hladno kod Spahije, pola momčadi otišlo, a došao na Sira koji se skoro ostavio košarke te Kuridža koji je prosjedio sezonu prije te igrao Bih ligu. Stvorila se pod vodstvom Šarića lijepa klapa, jedna neponovljiva kemija i ostalo je već legendarna povijest.
Ova momčad je daleko mlađa, no ima još veći potencijal te na duge staze može dati možda još i više. Nema toliko iskusnih igrača, koliko stvari mogu postati pozitivne toliko mogu otići i u krivom smjeru. Jova je imao vremena stvari posložiti, dovesti igrači, komplet pripreme te ovaj put nema izlika. Ne želim nam postavljati neke projekcije jer su moguće velike oscilacije...Ono što znam da vjerujem u ovu momčad, da mi daje neku nadu koju možda nisam osjetio proteklih godina. Žao mi je što nema jedino Bunde jer bi on ovdje sjeo samo tako, no i ovako će ovu momčad biti zanimljivo pratiti.
